SLOBODNA DALMACIJA: GREŠKE NEMA, ČUĐENJA IMA

ZAGREB, 22. siječnja (Hina) - Geopolitičar Duško Topalović piše u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" u tekstu pod naslovom "Greške nema, čuđenja ima" o hrvatsko-albanskim privrednim odnosima i napominje kako su hrvatski interesi u toj suradnji uvoz električne energije te mogućnosti eksploatacije albanske nafte. Sve ostalo, zasnovano na nekim geopolitičkim spekulacijama oko Kosova i slično, jest realpolitički nestvarno". U svezi s tim Topalović komentira prijedlog zajedničkog albansko-hrvatskog projekta - gradnju autoceste Trst - Rijeka - Split - Dubrovnik, koja bi se spojila s Albanijom i nastavila za Grčku i Tursku. "U ovome hrvatsko-albanskom geoprometnom konceptu očito se 'zaboravila' Crna Gora (SR Jugoslavija) preko koje bi Albanija trebala stići prvo do Hrvatske. Zanimljivo je da se kao 'strateški' prikazuje projekt međudržavnog povezivanja koji kao spojnicu ima treću državu i, što je najvažnije, neprijateljski orijentiranu i prema Hrvatskoj i prema Allbaniji kao 'nositeljima projekta'", ističe Topalović, a spominje i drugu mogućnost povezivanja Albanije s Europom, preko Mađarske, ali i upozorava kako se u "oba slučaja radi o SR Jugoslaviji, a njezina dugotrajna politička pozicija bit će protuhrvatska. A upravo je SR Jugoslavija ključna zemlja za albanske kopnene spone prema Europi, za što već postoje željezničke i cestovne mogućnosti, ali ne i politička volja". "Ideja o bitnom značenju Hrvatske za albanski put u Europu rezultat je geoprometne frustracije izrasle između slovenske 'prometne ekspanzije' na pravcu Koper - Budimpešta i one istočne, srbijanske tradicionalne pozicije na koridoru Budimpešta - Beograd - Niš - Sofija", tvrdi Topalović, dodajući kako tri nove države, nastale nakon raspada SFRJ, Slovenija, Hrvatska i SR Jugoslavija, radi svoje nadregionalne integracije moraju razviti pravce prema Budimpešti, koji dalje vode k njemačkom centru ekonomske moći, Berlinu. "Istodobno zajednička povezanost Slovenije, Hrvatske i SR Jugoslavije postaje bitna samo za njihovu međusobnu suradnju, pa time nekadašnja jadranske magistrala (Rijeka - Ulcinj) i posavski koridor (Zagreb - Beograd) imaju znatno manje funkcionalno značenje. (...) Uostalom, i u okviru SFRJ jadranska je magistrala imala više turističko, a ne tranzitno značenje, što će ostati bitna prometna konstanta i bez obzira na raspad Jugoslavije". Topalović uz to napominje da Albaniji veza s Europom najviše odgovara preko balkanskog središta (Srbija) te osobito preko pomorske veze. Na kraju Topalović piše o položaju Albanije u europskoj geoprometnoj cjelini i napominje kako je ona "na primorskome rubu i ne treba očekivati realnu zainteresiranost zapadnog kapitala da preko Hrvatske, preskačući Crnu Goru (?) i preko Albanije 'stigne' do Grčke i Turske. Zato su ideje o Hrvatskoj kao geoprometnom ključu za Albaniju potpuno neupotrebljive. Čak i u uvjetima regionalnog mira u tome pogledu ne treba previše očekivati, a spomenuti 'strateški zajednički projekt' prometnoga povezivanja Hrvatske i Albanije ostat će zapamćen kao politički biser uz onaj o 'dobrosusjedskim odnosima' ovih dviju zemalja bez zajedničke međudržavne granice". (Hina) mć 220227 MET jan 93