SERVIS POSEBNIH NASLOVA NIZOZEMSKA EZ

Nadnaslov:Europa bez granica Naslov: Pada carinski hram Europe Podnaslov:Hazeldonk, jedno od najvećih mjesta cestovne carine EZ, tek je svoja sjena.Zahvaljujući uspostavi jedinstvenog europskog tržišta, kamioni prolaze ne zaustavljajući se. Piše: Jacques LHUILLERY, AFP HAZELDONK (Nizozemska) - Ogromni parking Hazeldonka, na belgijsko-nizozemskoj granici, nalik napuštenim filmskim kulisama,gotovo je nečujan dok je dok je još do prije tri tjedna živio u mirisu i zaglušujućoj buci stotina teretnjaka. Ponekad ih je bilo i više od 1.300 dnevno, među kojima su brojni nastavljali put za Rotterdam, najveću svjetsku luku. Hazeldonk, jedno od najvećih mjesta cestovne carine EZ, tek je svoja sjena. Od 1. siječnja, kamioni Zajednice prolaze ne zaustavljajući se, zahvaljujući uspostavi jedinstvenog europskog tržišta. U 1992. godini, barem 510.000 kamiona, među kojima velika većina EZ (365.000), zaustavilo se u Hazeldonku radi carinskih formalnosti. Odsada se moraju zaustaviti samo oni koji prevoze robu koja potječe izvan EZ. "Ako se uzmu u obzir prošlogodišnji podaci, bit će tek 55.000 dokumenata za obradu", objašnjava agenciji France Presse šef tog carinskog prijelaza, Hans Verheijen. Hazeldonk se pripremao tijekom dvije godine za 1. siječanj 1993. Četa od 200 činovnika koji su udarali žigove od jutra do mraka na listama za oslobođenja od carina, za uvoz, tranzitnim izvodima, danas je svedena tek na 70 do 80 osoba. Tranzitni trgovci također polako odlaze. Prije nestanka unutrašnjih granica, bilo je oko 25 poduzeća smještenih na tom graničnom prijelazu, blizu Brede. Hazeldonk je bio prijelaz i obvezno mjesto zaustavljanja za sve što je stizalo cestom iz Španjolske, Portugala, Italije i Francuske. Završeno je vladanje "tussenpersonen" (posrednika) koji su letjeli od šaltera do šaltera u potrazi za neophodnim udarcem žiga. "Odsada, nastavlja Hans Verheijen, kontaktirat ćemo s pravim klijentom: poduzećem". Međunaslov: Hodočašće na bivšoj granici Nizozemski carinici su se postepeno premjestili prema unutrašnjosti zemlje. Pošto roba zajednice slobodno kola, potrebne kontrole će se izvršiti u samim poduzećima. "Dobitak vremena, manji troškovi skladištenja, dakle dobici u novcu za poduzeća kojima pošiljke više neće biti zaustavljene na granicama", komentira Verheijen, izjavljujući da se ne pribojava povećanja krijumčarenja. Iako kontrole nestaju s bivših unutrašnjih granica, nizozemska carina je podvostručila budnost na zapadnoj obali zemlje pomoću "letećih brigada". Od 7.000 činovnika koliko je nizozemska carina imala 1990. godine, podjeljenih na 9 razreda, danas ih je ostalo 5.500. Zahvaljujući dvogodišnjoj pripremi na novu situaciju, oko 1.000 carinika promijenilo je zvanje (policija, uprava, porezne službe...). Četristo nepopunjenih mjesta (mirovine, odlasci) nije obnovljeno, a samo njih stotinjak još nije pronašlo zaposlenje. "To je prošlo neosjetno, i mi smo prilično ponosni", priča Verheijen. U "Interroutier-u", restaurantu-duhanu-foyeru Hazeldonka, u blizini ogromnog zelenog zdanja carine, već znaju da će posao pasti, iako se tješe govoreći da će uvijek biti vozača kamiona "zajednice" koji će se ipak zaustavljati, barem popiti kavu s kolegama. Kao na hodočašću. I tranzitni trgovci rade svoje račune. Tako nozozemski div Frans Maas (60 poduzeća u 15 zemalja, 4.779 zaposlenih u svijetu od kojih 1.760 u Nizozemskoj) koji zatvara svoja vrata u Hazeldonku, očekuje pad od 30 do 45 posto svog netto dobitka u 1993. godini i strahuje od otpuštanja osoblja. U dužem razdoblju, Frans Maas uvjerava da će tržište biti pogodno za poduzeće koje raspolaže međunarodnom, a naročito europskom osnovom dovoljno čvrstom da podnese prvi šok. (Hina) br 221923 MET jan 93