FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

PISMO ŠEKSA I GRANIĆA VANCEU, OWENU, UN I MEĐUNARODNOM ODBORU CRVENOGA KRIŽA

CRVENOGA KRIŽA ZAGREB, 21. siječnja (Hina) - Potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske Vladimir Šeks i dr. Mate Granić uputili su danas pismo supredsjedateljima Mirovne konferencije o Jugoslaviji Cyrusu Vanceu i lordu Davidu Owenu te Ujedinjenim narodima i Međunarodnom odboru Crvenog križa, a glede rješenja problema neizvršavanja obveze razmjene zarobljenika od strane "SR Jugoslavije". Pismo glasi: "U ime Vlade Republike Hrvatske dostavljamo Vašoj pažnji jedan značajan problem čije rješenje, uz Vaš osobni doprinos, može uvelike doprinijeti duhu daljnjih razgovora i postignućima mirovne konferencije kojoj predsjedate. Naime "SR Jugoslavija" izigrava višekratno preuzete obveze međunarodnih ugovora - sporazuma o razmjeni zarobljenika - sklopljenih između Republike Hrvatske i "SR Jugoslavije" uz sudjelovanje Međunarodnog odbora Crvenog križa. 6. studenoga 1991., prvim sporazumom Vlade Republike Hrvatske i oružanih snaga tadašnje SFRJ (JNA), utvrđeni su principi razmjene svih zarobljenih i zatočenih osoba bez obzira na mjesto i teritorij zarobljavanja ili zatočenja, vrstu sudskih ili drugih postupaka u tijeku, te uz primjenu načela "svi za sve" - sukladno posebnim kriterijima i uz nadzor Međunarodnog odbora Crvenog križa. Temeljem toga sporazuma, koji je potvrđen u Sarajevu 11. veljače 1992., Pečuhu 20. ožujka 1992., te Ženevi 28. i 29. srpnja 1992., - dana 7. kolovoza 1992., premijeri Republike Hrvatske i "SR Jugoslavije" potpisali su obvezu bezuvjetne razmjene svih osoba sukladno podacima Međunarodnog odbora Crvenog križa. "SR Jugoslavija" grubo je prekršila postignuti sporazum ne dovodeći na mjesto razmjene (Nemetin, 14. kolovoza 1992.), 124 dogovorene osobe koje drži pod svojom vlašću. 18. listopada 1992. (Ženeva) Vlada "SR Jugoslavije" ponovo se obvezala pustiti na slobodu preostale zatočene osobe i ponovno nije obvezu ispunila. Konačno, posljednji sporazum (Budimpešta, 16. prosinca 1992.), vlasti "SR Jugoslavije" izigravaju odbijanjem razmjene osoba koje su već trebale biti razmjenjene u Nemetinu, 14. kolovoza 1992. Razmjena preostalih zarobljenih i zatočenih osoba za Republiku Hrvatsku ima iznimno značenje. Saznanje sudbine u agresiji stradalih pripadnika hrvatskog naroda, njihov povratak razmjenom zarobljenika, u prvom redu završetak je dijela patnji njihovih obitelji, većinom i samih prognanika s okupiranih područja Republike Hrvatske. Posebno je teška činjenica da su zarobljeni, nasilno odvedeni i danas utamničeni pripadnici hrvatskog naroda i sami preživjeli najveća stradanja u agresiji na Republiku Hrvatsku: potpuno razaranje grada Vukovara i naselja njegove okolice, uništavanja i zauzeća Belog Manastira, Dalja i drugih gradova. Danas su subjekti nehumanog postupanja u zatočenju, sumarnih i političkih sudskih procesa. S posebnom svrhom odbija se razmjena dijela zarobljenih pripadnika hrvatskog naroda suđenih u zatočenju u Republici Srbiji. Među njima je grupa od 12 civilnih osoba koje se nalaze u zatvoru u gradu Somboru. Vlada Republike Hrvatske ima saznanja da je ovih dana jedna od tih osoba u Somboru preminula od posljedica i uvjeta zatočenja. Dio zarobljenika predan je nelegalnim, paravojnim formacijama ili lokalnim vlastima u Republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a njihova sudbina nije poznata. Vlasti "SR Jugoslavije" i lokalne vlasti okupiranih područja Republike Hrvatske odgovorne su za sudbinu gotovo 14.000 ljudi, nestalih ili nasilno odvedenih. Zatočenje preostalih osoba i odbijanje njihove razmjene "SR Jugoslavija" koristi u posebne političke i vojne svrhe - pritisak na Republiku Hrvatsku i odlaganje brzog rješenja prema načelima Mirovne konferencije. Praksa je to već znana; višekratnog preuzimanja ali neizvršavanja međunarodno-pravno preuzetih obveza. Vlada Republike Hrvatske visoko cijeni napore Međunarodnog odbora Crvenog križa, ali je mnijenja da je zbog grubih kršenja međunarodno-preuzetih obveza i humanitarnog prava od strane "SR Jugoslavije" neophodna trenutačna akcija međunarodne zajednice. Molimo vas stoga, štovana gospodo, da koristeći svoj autoritet i utjecaj žurno izvršite politički pritisak i poduzmete mjere kod vlasti "SR Jugoslavije" kako bi se ispunile međunarodno preuzete obveze i temeljem priznatih, utvrđenih načela, izvršila razmjena svih zatočenih osoba. Po rješenju ovog, osobito aktualnog problema razmjene zarobljenika, slobodni smo predložiti ustroj zajedničke komisije u okviru Mirovne konferencije koja bi sustavno i konačno razriješila probleme nestalih i nasilno odvedenih osoba. Uvjereni smo da će vaš vrijedan napor biti veliki doprinos postignućima Mirovne konferencije. Republika Hrvatska, pružit će pri tome svu potrebnu suradnju i izvršiti svoje obveze", navodi se u pismu potpredsjednika hrvatske Vlade Vladimira Šeksa i dr. Mate Granića supredsjedateljima Mirovne konferencije o Jugoslaviji Cyrusu Vanceu i lordu Owenu, te glavnom tajniku UN Boutrosu Galiju, Vijeću sigurnosti UN i predsjedniku Međunarodnog odbora Crvenoga križa Corneliu Sommarugi. (Hina) mć 211610 MET jan 93

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙