SERVIS POSEBNIH NASLOVA EUROPA AVIJACIJA

Nadnaslov:Liberalizacija zračnog prometa - manje iz džepa putnika Naslov: Kada jeftinije europskim nebom? Podnaslov:Unatoč liberalizaciji u okviru uspostave jedinstvenog europskog tržišta, cijene avio-karata još nisu osjetno pale. "Bez uspostavljanja potrebne infrastrukture mjere liberalizacije nemaju željeni učinak", ocjena je stručnjaka. Piše: Peter MACKLER, AFP BRUXELLES - Iako su neke zrakoplovne tvrtke snizile cijene početkom siječnja, liberalizacija zračnog prometa u okviru jedinstvenog tržišta neće ostvariti osjetni pad cijena za putnike, ocjenjuje više predstavnika aeronautičke industrije. "Može se do milje volje liberalizirati, ali ako nije postavljena potrebna infrastruktura, ti napori neće imati željeni učinak", ocjenjuje Kees Venstra, jedan od čelnika Udruženja europskih zračnih tvrtki (AEA). Mjere liberalizacije koje je odredila EZ i njihova primjena od 1. siječnja omogućuju tvrtkama slobodno određivanje cijena te odabir vlastitih ruta. Mogućnosti ostvarivanja unutrašnjih veza među zemljama članicama, izvan već utvrđenih, ostaju ograničene do 1997. godine. Da bi te mjere imale konkretnih rezultata, potrebno je da zemlje članice EZ djeluju prije svega na otklanjanju zasićenosti evropskih zračnih luka i na poboljšanju sustava zračne kontrole. Jedinstveno tržište se spektakularno inauguriralo odlukom zrakoplovne tvrtke Lufthansa da ponudi sniženja i do polovice cijene nekih karata. Druge tvrtke su slijedile taj primjer, kao nizozemska KLM. Prema talijanskoj zrakoplovnoj kompaniji Alitalia, takve inicijative bi mogle omesti pokrivanje troškova tvrtki, a Air France je upozorila na "samoubilački" rat cijena. Pad cijena ne bi trebao doseći razmjere pada cijena u Sjedinjenim Državama gdje su, nakon liberalizacije 1978. godine, one smanjene za više od trećine. Europska zrakoplovna mreža ne nudi dostani kapacitet za širenje konkurencije i omogućavanje masovnog pada cijena, ocjenjuju stručnjaci. Međunaslov: Potpuna liberalizacija tek 1997-e Generalni direktor British Airways-a, Colin Marshall naglašava da tvrtke nemaju veliki manevarski prostor za sniženje cijena prije 1997. godine i potpunu liberalizaciju koja bi omogućila zračnu plovidbu u svim zemljama EZ. "Do tada nije moguće predvidjeti liberalizaciju i pad cijena poput onog u Sjedinjenim Državama", izjavio je agenciji France Presse. Cijena po kilometru u Europi dvostruko je skuplja od cijene u Sjedinjenim Državama. Europske zrakoplovne tvrtke naglašavaju da moraju snositi dva puta veće troškove za korištenje aerodroma i sustava zračne kontrole. One se moraju probijati laktovima da bi dobile "mjesto" za let na već preopterećenim aerodromima i služiti se zrakoplovnom kontrolom koja koristi 51 centar s 22 sustava i 33 različitih informatičkih jezika. Taj nedostatak suradnje izaziva 54.000 sati zakašnjenja godišnje na letovima unutar EZ. Belgijska tvrtka Sabena žali da na 45-minutnom letu između Bruxellesa i Pariza prosječno kašnjenje iznosi 44 minute. Zračni prijevoz u Europi mora se suočiti s ozbiljnom konkurencijom vlakova i automobila. Venstra podsjeća da zemlje EZ, s ukupno 340 milijuna stanovnika, imaju veći broj stanovnika od Sjedinjenih Država, dok zračni prijevoz u EZ predstavlja tek četvrtinu prometa ostvarenog u SAD. U posljednje dvije godine, postotak popunjenosti u 23 tvrtke članice AEA nije prešao 57 posto. U studenom 1992. godine, po prvi put u 15 godina, njihovi letovi bili su napola prazni. Ta situacija prouzročit će okupljanje snaga koje će se moći boriti protiv američkih i japanskih tvrtki. British Airways, prvi prijevoznik EZ je jedini bez ikakvog državnog sudjelovanja u njegovom kapitalu, postavio je europsku mrežu koja se prostire od Gibraltara do Moskve. Air France je ostvarila suradnju sa belgijskom tvrtkom Sabene i češke CSA, Alitalia je isto tako postupila s mađarskom kompanijom Maalev, dok španjolska tvrtka Iberia razvija svoju prisutnost u Južnoj Americi. Skandinavska kompanija u slijedeće dvije godine SAS predviđa združenje s nekim drugim europskim prijevoznicima, a njen predsjednik Jan Carlzon ocijenjuje da će se do tada stvoriti tri velike grupe tvrtki kojima će dominirati Britanci, Francuzi i Njemci. (Hina)br 201900 MET jan 93