SERVIS POSEBNIH NASLOVA BALET NUREJEV

Nadnaslov:Uz vijest o smrti Rudolfa Nurejeva Naslov: Zvijezda je ugasla - legenda živi Podnaslov:Čitav njegov život i njegova karijera odraz su vanredne osobenosti koja se izražavala strašću na sceni, nepopustljivošću i izrazitom zahtjevnošću prema samom sebi Piše: Yves BOURGADE, AFP PARIZ - Zvijezda klasičnog baleta, Rudolf Nurejev, koji je više od trideset godina briljirao baletnom scenom i još za života postao legendom živeći samo za umjetnost, preminuo je u srijedu u Parizu u pedeset i četvrtoj godini. Već nakon njegovog prvog nastupa prije 23 godine, kada se s umjetnicima kazališta Kirov iz Lenjingrada obreo u Parizu, ljubitelji klasičnog baleta prepoznali su u njemu zvijezdu i ubrzo ga nazvali "novim Nižinskim". Kada je 1961. godine izabrao slobodu, odlučivši da se ne vrati u SSSR, umjetnik koji je nadasve želio sačuvati svoj integritet, dokazao je istovremeno da je i čvrste volje. Čitav njegov život i njegova karijera odraz su vanredne osobenosti, što se najviše odražavalo njegovom strašću na sceni, nepopustljivošću i izrazitom zahtjevnošću prema samom sebi. "Vjerujem da sam uspio izbrisati granice između klasičnog i modernog baleta", izjavio je. Umjetnik koji je često bio princ u velikim romantičnim i akademskim baletima, nije se ustručavao surađivati sa modernim koreografima kao što su Martha Graham, George Balanchine, Maurice Bejart, Roland Petit, Murray Louis, Paul Taylor, Glen Teltley, Jose Limon, upuštajući se čak i u barokni balet sa Francine Lancelot. Posljednje napore, nakon operacije srca 1992. godine, uložio je u pripremu baleta "La bayadere" koju je pripremao za otvorenje sezone 1992/93 pariškog Ballet de l'Opera, gdje je bio direktor baleta od 1983.do 1989. godine. Međunaslov:Od plesača folklora do umjetničke veličine Život Nurejeva nije uvijek mazio. Porijeklom Tatarin, rođen je 17. ožujka 1938. u vlaku koji je išao za Vladivostok. Čini se da je ovo neuobičajeno rođenje navijestilo njegovu sudbinu. Djetinjstvo mu je zagorčio rat, neimaština i hladnoća. U Ufi (Baškirija), gdje se sa obitelji doselio, počeo se baviti folklorom zahvaljujući kojem su ga zamijetili i u Moskvi. Sa sedamnaest godina položio je prijemni ispit škole Vaganova koja je preduvjet za ulazak u dobro znano lenjingradsko kazalište Kirov, gdje je od 1958. do 1961. godine plesao sve velike role na repertoaru. Velike balerine iz trupe bile su mu partnerice, publika ga je obožavala, no direkcija trupe nije bila zadovoljna njegovim slobodarskim duhom kao ni njegovom otvorenošću. Zabranjeno mu je bilo putovati na turneje van SSSR-a, pa je na poznatu turneju u Pariz krenuo tek nakon ministarske intervencije. Novostečenu slobodu iskoristio je da do krajnje mjere usavrši svoj ples, proširi svoje umjetničke horizonte, te da se veže uz umjetničke veličine kao što je Erick Bruhn koji mu je postao prijatelj i mentor te zvijezdu londonskog Covent Gardena, Margot Fonteney, koja mu je do svoje mirovine bila najdraža partnerica. Najveća mu je želja bila da svoje tradicionalno znanje i stil prenese. Tako je za glavne zapadne trupe kao i za parišku Operu ponovno pripredio šest velikih baleta koje je koreografirao Marius Petipa, kao i "Snjeguljicu" i "Romea i Juliju" na glazbu Prokofieva. Nakon dvadeset i osam godina prognanstva, Nurejev je 1989. godine uzeo austrijsko državljanstvo. Tek 1988. godine Sovjeti su mu dozvolili povratak u domovinu kojom je prilikom posjetio majku na samrti. (Hina) 071900 MET jan 93