SERVIS POSEBNIH NASLOVA SIBIR PUTOVANJE

Nadnaslov: Tragom kažnjenika carske Rusije Naslov: Sparta zemaljske kugle Podnaslov: Carski su kažnjenici pješačili okovani u lance i 4.000 km a današnje putovanje potrajat će tjedan ili dva ali s nemalim uzbudljivim iznenađenjima. Sibir čak nije lako ni napustiti. Prvo morate potkupiti službenika Aeroflota, zatim osobu koja propušta putnike na autobus, konačno samog pilota. Piše: James FLANNERY, Reuter IRKUTSK - Prije nekoliko stoljeća ruski su carevi osmislili vrstu grupnog putovanja za građane u nemilosti i kriminalce. Odredište se zvalo Sibir. Pješačili bi okovani u lance i po 4.000 kilometara. Cesta kojom su prolazili nazvana je "trakt". Carstvo je uvijek raspolagalo velikim brojem ljudi kojih se željelo riješiti upućujući ih neminovno na "ljudsko smetlište" u Sibir. To su uostalom radile i Francuska i Velika Britanija koje su svoj "ološ" deportirale na daleke kažnjeničke otoke kolonija. Danas pak putovanje kroz Sibir traje tjedan ili dva a iziskuje ogroman napor od putnika koji putuje u vlastitom aranžmanu, sam ili sa suputnikom s kojim dijeli muku. Možete se pokušati provesti najdužom željezničkom linijom, dugom više od 9.300 kilometara. Divnih li monotonih pejzaža. "Iskustvo više", kažu neki, no na takvom putovanju provodite 160 sati sa suputnicima, koji su često izuzetno sirovi i ne pretjerano čisti. Ako vas pak takvo putovanje ne privlači, možete letjeti Aeroflotom, najvećom svjetskom aviokompanijom koja raspolaže s 8.300 aviona i vlastitom vojnom flotom. U tom slučaju nikako ne propustite kušati hladnu sivkastobijelu piletinu i tvrdo kuhana jaja, sve to ukusno umotano u smeđu papirnatu vrećicu. Međunaslov: "Blat" pokreće kotače ruskog društva Doduše, Aeroflot je nedavno za rijetke sretnike lansirao i "business class" gdje će se zapanjeni putnici počastiti toplom piletinom i tekućinom koju Rusi nazivaju kavom. Sibir je spartanski dio kugle zemaljske, gdje voće i povrće ne postoji. Budete li se odlučili hraniti u restoranu znajte da se jelovnik iz mjesta u mjesto ne mijenja, možete birati između piletine i govedine. Nekolicina sibirskih hotela teško da zaslužuje taj naziv. U njima nailazite na tanke zidove i neobjašnjive noćne krikove gostiju. Pa ipak, Sibir je zemlja izuzetne ljepote i ljudi velikog srca. Putnik se međutim mora pripremiti za stravične vremenske prilike: na niske temperature od kojih se zimi lede kosti i na nepodnošljive vrućine i gomile komaraca ljeti. Sibirski službenici pak ne mogu i ne žele shvatiti potrebu stranca da po vlastitom nahođenju luta zemljom. Na vašem ćete putu susresti prodavače karata i razne kontrolore, no nikoga tko bi vam mogao dati i najmanju obavijest. Osim svih nezaobilaznih potrepština, neophodan će vam biti i "blat" bez kojega i ne pomišljajte krenuti na put. "Blat" ili mito, whiskey ili parfem pokreću kotače ruskog društva. Strancu u Sibiru mito je neophodno. Na aerodromima postoje specijalni ulazi i izlazi samo za one sa stranom putovnicom, te posebni autobusni terminali koji ruskim putnicima nisu dostupni. Međunaslov: Mito za pilota Aeroflota U zabačenim mjestima unutrašnjosti gdje je još donedavna pristup strancima bio zabranjen takvih povlastica nema. Ondje počinju problemi koje čak ni zapadnjačka putovnica ne može riješiti. Tako ćete u Ulan-Udeu, glavnom gradu republike Burjat uzalud tražiti hotelsku sobu. "Pop zvijezda na turneji, vladina delegacija na proputovanju", izmišlja hotelski službenik. Vani je mrak i sniježi, temperatura minus 25 Celzijusa, što po sibirskim standardima i nije neka hladnoća, no čovjek se osjeća jadno. Možda i odete u poznati mongolski restoran na večeru, gdje vas očekuju nova, uglavnom neugodna iznenađenja. Zidovi krvavo crvene boje baš i ne obećavaju mnogo. Konobar uslužno preporučuje tri jela, jedina tri na jelovniku. Obrok započinjete goveđom salatom, nastavljate valjušcima u goveđem umaku a na kraju kao kruna svega, serviran vam je goveđi odrezak s jajetom. Taj kraljevski obrok popraćen je bijelim uzbečkim vinom na čijoj su naljepnici oprezni vinari napisali: "9 do 13.5 posto alkohola". Nakon dvije noći provedene u radničkom hostelu i aerodromskoj rezidenciji, brzo ćete dobiti volju da krenete dalje. Turistički ured izdaje avio karte i krive informacije, od kojih svaka pobija onu prethodnu. Počinjete sumnjati u Državni turistički komitet. No nemojte misliti da je istočni Sibir lako napustiti. Prvo morate potkupiti službenika koji na šalteru Aeroflota talmudskom ozbiljnošću proučava karte, zatim osobu koja na terminalu propušta putnike u autobus, konačno "blat" morate udijeliti pilotu. (Hina) fp 072241 MET jan 93