IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 4. siječnja (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW Andrea Zumacha izvješćuje iz Ženeve: "Je li učinjen korak naprijed ili natrag? - to je pitanje koje se postavlja nakon prvog dana ženevskih pregovora o Jugoslaviji. Činjenicu da je muslimanski predsjednik Alija Izetbegović jučer prvi put sjeo za zajednički stol sa šefom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem supredsjedatelji konferencije Vance i Owen ističu kao veliki napredak. Međutim, jučerašnji dan nije donio približavanje dviju strana, koje zastupaju ta dva političara. Čak ni geografska podjela za decentralizaciju BiH na deset autonomnih provincija, koju su jučer izložili Vance i Owen, ne predstavlja napredak. Naprotiv. Prvi put je i službeno podnijet dokument kojim UN i EZ, po čijem nalogu djeluju Vance i Owen, odstupaju od dosadašnjih osnovnih načela budući da etnički kriteriji ipak igraju ulogu prilikom podjele na provincije. I još gore. Prihvaćena su kao svršene činjenice etnička čišćenja, koja je međunarodna zajednica država dosad označavala potpuno neprihvatljivim. Ne uzimajući u obzir fatalne signale koje taj korak dvojice supredsjedatelja šalje u ostale konfliktne obrate u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, Muslimani to neće moći prihvatiti. Njihova očajna i samoubilačka alternativa glasi: nastavak rata s ciljem da se ponovno osvoje izgubljeni teritorijei Samoubilačka zato jer pri svemu dodatnom naoružanju koje su dobili prošlih tjedana, oni nisu tako dobro naoružani da bi mogli protjerati Srbe i Hrvate koje podupire Beograd, odnosno Zagreb. Međutim, nastavak rata donio bi stotine tisuće žrtava, naročito među Muslimanima. Sa završetkom jučerašnjeg, prvog dana konferencije, svijet se možda približio rezoluciji Vijeća sigurnosti UN o vojnoj intervenciji u BiH", ističe na kraju Zumacha. BRITANSKI RADIO - BBC (Pregled tiska) Tony Barber, novinar "The Independenta on Sunday", procjenjuje da je ovo "posljednja šansa da se izbjegne intervencija Zapada u Bosni. Srbi i hrvatski čelnici postavili su plan što su ga supredsjedatelji Vance i Owen predložili na konferenciji o podjeli Bosne u deset regija. Međutim, Muslimani, odlučni u namjeri da vrate teren koji su izgubili i uvjereni da će im u tome uskoro vojno pomoći izvana, bili su manje oduševljeni. Planom se predviđa da Bosna postane decentralizirana država u kojoj bi oblasti uživale visok stupanj autonomije. Echard, glasnogovornik ženevske konferencije, kaže da će neke oblasti biti etnički, uglavnom, homogene. Međutim, on je pobio tvrdnje da će tim planom biti nagrađeni oni koji su sudjelovali u etničkom čišćenju, dakle, poglavito Srbi, koji su silom protjerali na stotine tisuća Muslimana. Usprkos etničkom čišćenju, Bosna je još uvelike etnički izmiješana zemlja, kaže Echard, pa je gotovo nemoguće vući crte na zemljovidu. Bosna bi, prema planu, bila demilitarizirana, Sarajevo proglašeno otvorenim gradom, a UNPROFOR bi nadzirao komunikacije. U sastavu središnje vlade u Sarajevu ogledao bi se etnički sastav stanovništva Bosne. Cilj je plana da se pruži najveći mogući stupanj zaštite manjinskim etničkim zajednicama u Bosni. Zapadnim čelnicima", piše Barber, "itekako je stalo da se rješenje pronađe, jer su islamske zemlje zaprijetile da će početi naoružavati bosanske Muslimane, ali i zbog bojazni da bi se sukobi mogli raširiti i zahvatiti ostale krajeve bivše Jugoslavije - Kosovo, Sandžak i Makedoniju. K tome, i Hrvati namjeravaju povratiti dvije oblasti u Hrvatskoj, koje su Srbi zaposjeli, kada istekne mandat mirovnih snaga", kaže Barber. Tony Barber je autor i drugog, podužeg napisa u istom listu pod naslovom "Bosanski Muslimani žele mir, ali ne još". Barber piše kako je u Sarajevu "nova godina počela isto onako kako je završila stara - uz šteket vatre iz automatskog oružja i eksplozije granata. Ima znakova da su sada snage bosanskih Muslimana, više nego bosanskih Srba, zainteresirane za produženje rata, nakon što su Srbi osvojili oko 70 posto teritorija. Za nekoliko posljednjih tjedana položaj bosanskih Srba se pogoršao i dalje će se pogoršavati ako Vijeće sigurnosti usvoji rezoluciju. Takvo je stajalište potvrđeno i u izvješću obavještajnih stručnjaka UN u Sarajevu, koje je poznato od petka. Odlučnost Muslimana da nastave borbu, želja Srba da zadrže osvojeni teritorij, ozbiljni su problemi za UN isto kao i strategija bosanskih Hrvata, koji su de facto pretvorili zapadnu Hercegovinu u hrvatsku provinciju. Muslimani su s valjnim razlogom sumnjali na Hrvate, njihove nominalne saveznike u ovom ratu, da su više zainteresirani za komadanje Bosne sa Srbima nego za povratak teritorija koji su Srbi osvojili", zaključuje Barber. THE WASHINGTON POST, SAD, (3. I. 1993.) "Srpski i ruski nacionalisti stvaraju savez" Dopisnica iz Beograda Christine Spolar piše o sklapanju saveza između srpskih i ruskih nacionalista. Ona napominje da se nekoliko dana prije Božića na fronti u blizini Trebinja pojavilo oko tisuću ruskih dobrovoljaca u kozačkim uniformama, a prije mjesec dana državna je televizija prenosila prizore s večere u hotelu "Jugoslavija" na kojoj su se našli Vojislav Šešelj i Vladimir Filatov, umirovljeni časnik bivše sovjetske vojske, koji je sada član ruske nacionalističke skupine. "Srpski nacionalisti, koje je Zapad optužio za otpočinjanje sukoba u Bosni, i ruski zagovornici čvrste linije, koji su se suprotstavili Jeljcinovim reformama, sklopili su savez na ruševinama rata u Bosni i Hercegovini. Srpske i ruske nacionaliste ujedinjuju zajednički ciljevi kao i pradavne povijesne i vjerske veze", piše dopisnica. "Neformalni savez između ruskih i srpskih nacionalista odrazio se u nekoliko oblika. Proteklih su mjeseci delegacije književnika i političara putovale na relaciji između Moskve i Beograda, pružajući političku potporu i savjete. Malobrojni ruski dobrovoljci koje su poslale nacionalističke organizacije, pridružili su se srpskim neregularnim snagama u Bosni. Nije jasno pružaju li ruski nacionalisti i financijsku potporu", upozorava dopisnica. Beograd su posjetili ruski književnik Ernst Sofonov, povjesničar Juri Juškin i teoretičar Aleksandar Dugin. Sastancima u Moskvi prisustvovali su srpski povjesničar Veselin Đuretić i Radovan Karadžić. Komentirajući te uzajamne posjete, Dušan Reljić, urednik tjednika "Vreme" istaknuo je kako je "na neki način posrijedi bliska politika. Ruski zagovornici čvrste linije pokušavaju izboriti vlast u Rusiji dolazeći ovamo, dok srpski nacionalisti vode sličnu strategiju. Kako režim ovdje slabi (zbog međunarodnih pritisaka), nužna mu je potpora. Jedina prirodna potpora stiže iz Grčke i Rusije". U nastavku Christine Spolar ističe da "za Jeljcina se sukob u Bosni i nastavljanje međunarodne rasprave o vojnoj intervenciji kojom bi se zaustavilo krvoproliće u bivšoj jugoslavenskoj republici pretvaraju u ključni ispit njegove sposobnosti nadziranja ruske vanjske politike". Ruski su se nacionalisti oštro suprotstavljali međunarodnoj intervenciji u bivšoj Jugoslaviji. Jeljcin, koji je pokazao volju da se u sukobu pridruži zapadnoj politici, nagovijestio je namjeru da se oštro suprotstavi pristašama čvrste linije. Jeljcinova gledišta ruski nacionalisti drže dijelom "potpunoga napuštanja tradicionalnih saveznika Moskve". Nacionalisti tvrde da je Kremlj izgubio u izvozu 16 milijardi dolara, pridružujući se sankcijama Zapada protiv Iraka, Libije i bivše Jugoslavije. Nedavni događaji u Rusiji među Srbima su probudili nadu u jačanje njihova savezništva s nacionalističkim skupinama u Moskvi. Mihajlo Marković, član SPS i SANU, koja je počela razmjene nacionalističkih delegacija između dviju zemalja, tvrdi da se "veza neprestano pojačava. To je djelomice posljedica i djelomice razlog Jeljcinova slabljenja. Dok god je on bio na vlasti nije bilo mnogo nade. Ali sada je oporba izborila prostor za suprotstavljanje 'Novom svjetskom poretku' Zapada". Prisilivši Jeljcina na to da odbaci Jegora Gajdara, napominje dopisnica, "ruski parlament u kojemu dominiraju konzervativci sada nastoji ojačati i u vanjskopolitičkim pitanjima, koja su po tradiciji bila rezervirana za predsjednika. Prošlog je mjeseca formalno uputio poruku kako se nada da će Rusija iskoristiti u Vijeću sigurnosti UN veto kojim će blokirati zapadnu vojnu intervenciju u bivšoj Jugoslaviji. Za sada se čini da se Jeljcin ne namjerava odreći niti jednoga od svojih vanjskopolitičkih isključivih prava. Zadržavajući prozapadnjački orijentiranog ministra vanjskih poslova Andreja Kozireva, nagovijestio je da je spreman na nove borbe s konzervativnim članovima parlamenta. Međutim ruski analitičari i zapadni diplomati kažu da će politička oporba u Rusiji bar zakomplicirati pokušaj SAD da pooštri sankcije UN protiv Srbije". Jevgenij Ambartsumov, utjecajni predsjedatelj Odbora za međunarodne poslove ruskog parlamenta, predviđa da će mnogo toga "ovisiti o tome kakvu rezoluciju se zatraži od Vijeća sigurnosti UN. Vodi li ona prema eskalaciji rata (u Bosni), Vrhovni Sovjet je neće poduprijeti i zatražit će da Rusija iskoristi pravo veta. To bi značilo velike nesuglasice između predsjednika i Vrhovnog Sovjeta". Srpski nacionalisti sada tvrde da vjeruju u to da Rusija neće poduprijeti poteze Vijeća sigurnosti kojima bi se prisilno nametnula zabrana letova iznad Bosne. Zapadni diplomati razmjene između srpskih i ruskih nacionalističkih skupina sada promatraju sve zabrinutije. "Ukratko, Srbija i Rusija, kao pravoslavne nacije, vjeruju da im je zajednički neprijatelj zapadni koncept Novog svjetskog poretka... Oni misle da je taj koncept motiviran mogućnošću izvlačenja koristi na račun destabiliziranja slavenskih nacija", rekao je jedan promatrač i dodao kako "drže da je rat u Bosni rat za samoodređenje. Zapadne prijetnje intervencijom samo naglašavaju te sumnje". RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI "Prve vijesti iz Ženeve prihvaćene su u Sarajevu s pomiješanim osjećajem stanovitog olakšanja i nade, ali i ogorčenosti. Borbe su, reklo bi se kao eho same činjenice da se u Ženevi sjeda za isti stol, uglavnom utihnule. Ne čuje se pucnjava ni u Sarajevu, ni oko Sarajeva, iako vas u zabludu mogu zavesti novi zvuci koji ne prestaju odjekivati posvuda po gradu. To su udarci sjekira, sada po svom drveću bez razlike", izvješćuje iz Sarajeva Dževad Sabljaković. "Srušeni su svi drvoredi. Parkovi više ne postoje. Između ostalog, i to je dio razloga ogorčenosti - veoma žestoke i glasne. U njoj se u prvom redu čuje riječ pravda. Vodili smo pravedan rat, kažu Bosanci, i hoćemo apsolutno pravedan mir. Bili smo napadnuti, a pitali smo se imamo li pravo da se branimo. To je bio drugi neprijatelj u nama. Ta sumnja u smisao borbe oružjem i u isplativost pobjeda. Zato smo počeli porazima i platili tu sumnju veoma skupo, kažu Bosanci. Platili krvlju, progonima, razorenim kućama, rastancima, glađu, osakaćenom djecom. I sve to vrijeme uporno se pitali za pravdu i pravo na obranu. Sad je to završeno. U taj rat smo ušli čistih ruku, kao žrtve i pobijeđeni, i izići ćemo čistih ruku kao pobjednici nad nepravdom i nama samima. To je bila suština ogorčenosti koja opstaje usporedno s olakšanjem i nadom, s kojima su prihvaćene prve vijesti iz Ženeve. Ima u tome i paradoksalnosti, koju potvrđuje i oprezni general Morillon, iskazavši bojazan da se borbe razbuktavaju usprkos ženevskim pregovorima. Ogorčenost građana Sarajeva na svojoj koži je najteže osjetio glavni tajnik UN Boutros Ghali. Nedobrodošlicu su mu Sarajlije iskazale, ne zbog krajne neučinkovitosti svega što je poduzeo, ne zbog namjere koja se ovdje smatra krajnje ciničnom da postavi promatrače na granice BiH sa Srbijom i Hrvatskom i to u travnju ove godine, nego zbog toga što je u Sarajevo posljednjeg dana 1992. godine došao doslovno bez ičega. Bez ikakvog novog prijedloga, ideje, lijepe riječi, nego samo zato, kako je ovdje doživljeno da zamaže svijetu i Sarajevu oči da nešto čini i poduzima. To mu se ne može oprostiti. Poslije Mitterranda, koji je prihvaćen kao heroj, da bi se kasnije ispostavilo što je bit njegova posjeta, Sarajevo više nije naivno", upozorava na kraju izvješća Sabljaković. BORBA, Srbija, (Novogodišnji broj) "Rat će prestati kad nacrtaju nove granice" Obrazlažući kako svijet tumači Srbiju, Slavko Ćuruvija piše: "Sada se od Srba i Srbije traži da zaustave rat i sve vrate na početak. Poslije svega što se dogodilo u posljednjih deset mjeseci! Pod prijetnjom novog rata! U pitanju je nova u nizu krupnih grešaka Zapada. Srbi i Hrvati su završili ovaj rat za Bosnu. Oteli su Muslimanima dobar komad zemlje i ogradili ga kao svoj". Naznačavajući moguće strategije svijeta, u nastavku tvrdi: "Ako Zapad posluša svoje jastrebove i odabere vojnu intervenciju, morat će mobilizirati bar pola milijuna vojnika i poslati ih u bosanske gudure da ginu zbog ponovnog instaliranja nečega što više nikada ne može biti onako kako je bilo. Ako i uspiju osvojiti Bosnu i uspostaviti neku vrstu protektorata UN ili slično, dugoročno ta akcija može biti završena samo totalnim neuspjehom ideje o jedinstvenoj BiH (...) nikakva vojna sila neće moći spriječiti tri bosanska naroda da se definitivno razgraniče". Drugo, "ako Zapad ne posluša svoje jastrebove, ostaje mu da prihvati 'realnost na terenu' i crtanje novih karata. U tome će imati potporu bosanskih i ostalih Hrvata i, naravno, svih Srba. Neće, međutim, imati potporu muslimanskih vođa jer oni žele jedinstvenu Bosnu ili bar svoju nezavisnu državu (...) To, međutim, po svemu sudeći, neće biti moguće. Previše su slabi i bez potpore (muslimanske države su ipak daleko) da bi silom to postigli. Objektivno jedini način da Muslimani u Bosni sačuvaju neke svoje državne i političke institucije jest, na žalost, da stvore konfederalnu ili čak federalnu državu s Hrvatskom. Brutalno? Naravno da jest. Izvodljivo? Gotovo da jest. Smije li, međutim, Europa 'legalizirati agresiju', 'priznati nove granice osvojene silom', 'amnestirati sve ratne zločine i zločince'? Naravno da ne smije". Izlaz za Europu Ćuruvija vidi u "sporazumu o samoodređenju i razgraničenju naroda bivše Jugoslavije. Srbi i Hrvati će ga potpisati. Ako se napravi dobra i vješta politička trgovina (i Srbi i Hrvati u Bosni spremni su vratiti dio osvojenih teritorija), sporazum bi mogli potpisati i bosanski Muslimani". VREME, Srbija, (3. 01. 1993.) "Duše od olova" Stojan Cerović raščlanjuje 'rusko pitanje' prisutno u srpskoj javnosti u posljednje vrijeme. "Kako uvjeravanje Rusa ne ide najbolje, ovdje su odlučili da barem sebe stalno uvjeravaju u snove i čuvaju ih, pa otuda dovode razne 'pehiste' i plaćaju da bi čuli kako zaneseno dočaravaju budući rusko-srpski, fašističko-komunistički, panslavensko-pravoslavni imperij. Oni isti što izgledaju kao da su obnevidjeli od siline nacionalnog ponosa ulažu zadnji gram nade u uskrsnuće najmračnijeg ruskoga imperijalizma kojemu se Srbija nudi. Nekada je ovdje razlog za ponos bio NE tom imperijalizmu. Sada ovaj izgubljeni režim ponosno kaže DA, DA, DA, ali Rusi znaju da bi im cijeli svijet zatvorio vrata ako bi oni pokupili i podigli Miloševića. Nikako da se s Rusima uskladimo i uhvatimo korak". Autor misli da vojna intervencija u Bosni izgleda ne zanima Miloševića i Šešelja, Ćosić u Ženevi pregovara nekako kao za svoju dušu, dok njih dvojica biraju koga će od 'izdajnika' egzemplarno kasniti pa da smire Beograd. Još pogledavaju prema Moskvi s nadom u čudo u vidu trećeg svjetskog rata, ili barem nekog balkanskog, gdje bi se zaboravilo tko je započeo i na kraju bi se sve pomiješalo i izjednačilo", zaključuje Cerović. (Hina) dh 040154 MET jan 93