SERVIS POSEBNIH NASLOVA MEČIAR/KLAUS

Nadnaslov: Vladimir Mečiar i Vaclav Klaus, očevi novorođenih država Naslov: Veliki meštar i pučki tribun Podnaslov: Rječit i duhovit glasnogovornik slovačke emancipacije Mečiar je pragmatičan i šarmer koji znade zavesti slušateljstvo. Autoritaran, i katkad nepredvidiv, dao se ipak uloviti u vlastitu klopku u koju ga je, svojom besprijekornom, logikom nagnao izuzetno vješti češki premijer Klaus, zagovornik liberalnoga kapitalizma i strogi ekonomist hladne glave. Piše: Bernard MEIXNER, AFP BRATISLAVA - Premijer Vladimir Mečiar (50), pučki tribun i glasnogovornik emancipacije Slovaka, ući će u povijest kao prvi šef demokratske i nezavisne Slovačke. Komunistički reformator u mladosti za vladavine Aleksandra Dubčeka, izbačen je iz partije za 'pacifikacije' nakon gušenja Praškog proljeća 1968. godine. Kao sudionik "baršunaste revolucije", Vladimir Mečiar vrtoglavo se uspinjao putem političke moći, koristeći se buđenjem slovačkog nacionalnog ponosa. Paradoksalno, njegovu je uspjehu bez sumnje pridonio i sam Vaclav Havel koji ga je uz pomoć njegovih političkih protivnika u Bratislavi, riješio dužnosti premijera u travnju 1991. godine. Vladimir Mečiar tada osniva vlastitu stranku, Pokret za demokratsku Slovačku (HZDS, središnja ljevica) koja privlači velik dio "onih s otkazom" u doba prijelaza na tržišno gospodarstvo: radnika, poljodjelaca i stanovnika manjih gradova te autonomaša. Taj isti društveni sloj danas podupire Mečiara, najpopularnijeg čovjeka Slovačke. On ima i prešutnu podršku nacionalističke slovačke Katoličke crkve koja nikad nije sudjelovala u političkim bitkama koje je Mečiar vodio protiv svog suparnika, demokršćanina Jana Carnogurskog, protivnika suviše naglog raskida s Češkom. Međunaslov: Pučki tribun i šarmer Boksač amater u mladosti, borbena temperamenta, nabit, plavih očiju koje uvijek vrebaju, on, poput mnogih političara središnje Europe, umije osjetiti raspoloženje i potrebe svojih zemljaka. To je dobrio shvatio Milan Knazko, bivši savjetnik predsjednika Havela, njegov sadašnji ministar vanjskih poslova, koji ga je slijedio na tom putu do nezavisnosti. Njegova sjajna pobjeda na izborima u lipnju 1992. godine potvrdila je da je imao pravo. Preostalo mu je samo ispuniti izborni program: objavu slovačke nezavisnosti, preuređenje, adaptaciju vlastita ustava i napokon, po logici stvari, nezavisnost. Shvativši kako prenaglo odvajanje od Češke nosi ipak suviše veliku opasnost od destabilizacije i previsoke gospodarske cijene koju valja platiti, Mečiar je isprva zaigrao na kartu češko-slovačke konfederacije, zatim pokušao s opcijom proširene zajednice da bi konačno, pragmatički i ulovljen u vlastitu klopku, prihvatio odvajanje koje mu je ponudio Klaus. Porijeklom iz seljačke obitelji središnje Slovačke, Vladimir Mečiar se već u djetinjstvu isticao, pro riječima svoje braće, glumačkim darom i eksplozivnim temperamentom. Rječit i duhovit, upravo svojim humorom uspijeva ljude pridobiti za svoju stvar. Pravi pučki tribun i šarmer, Mečiar znade zavesti slušateljstvo. Protivnici mu pak zamjeraju nepredvidivost i autoritarnost. Međunaslov: Besprijekorna logika Vaclava Klausa Češki premijer Vaclav Klaus (51), konzervativac koji je prije tri godine, nakon pada komunizma, ušao u politiku, zagovornik je liberalnoga gospodarstva i glavni 'meštar' podjele Češke i Slovačke na dvije nezavisne države. Taj strogi ekonomist, pristaša "neoameričkog" kapitalizma kakav je zastupala Margaret Thatcher, nadahnjivao se i njemačkom modelom (govori tečno engleski i njemački), besprijekornom je logikom, u samo šest mjeseci, uspio nagnati svoga slovačkog kolegu po dužnosti Vladimira Mečiara da "prekorači Rubikon" i podijeli zemlju. Taj čovjek zapadnjačkog izgleda, koji se izražava bez dlake na jeziku, drži da je logična posljedica svih slovačkih napora za emancipaciju, što su se očitovali na izborima u lipnju, upravo sporazuman, prijateljski razvod koji će češkoj republici osigurati gospodarsku i političku nezavisnost a Slovačkoj suverenitet. U pregovorima s ekonomski 'nepotkovanim' Mečiarom, Klaus priznaje kako je pri svakom susretu sve više "podizao obruč" pozivajući svog sugovornika da "skoči", uvjeravajući ga kako će jedino carinska i monetarna češko-slovačka unija biti moguća i održiva. Međunaslov: Karizmatska ličnost, simbol profesionalnog uspjeha Vaclav Klaus pristupa podjeli zemlje bez emocija. Odlikuje se velikom samosviješću zbog čega ga nerijetko nazivaju arogantnim, poznat je sa svoje brzine donošenja odluka te ima malo toga zajendičkog s Vaclavom Havelom, čovjekom centra i filozofom, što mu ipak ne priječi da Havela savršeno upotpunjuje na političkoj sceni. Odnosi između ta dva čovjeka su iskreni, izravni i unatoč svim razilaženjima u mišljenjima, upravo je bivši predsjednik Češke i Slovačke inzistirao na tome da Klaus ostane u vladi u lipnju 1990. Što Klausa ipak nije spriječilo da osnuje vlastitu desnu političku stranku (ODS), konzervativnu stranku britanskog tipa, koja je s lakoćom pobijedila na češkim parlamentarnim izborima u lipnju 1992, a disidente otprašila u tabor predsjendika Havela. Postkomunistička generacija, poduzetnici ali i bivši socijalisti preobraćeni na privatno tržišno gospodarstvo, osigurali su njegov uspjeh. Otac dvojice sinova, oženjen ekonomisticom Livijom, slovačkog podrijetla, Vaclav Klaus, koji potječe iz skromne obitelji, simbolizira profesionalni uspjeh. Sijedog brka i lasi na sljepoočicama, prodorna pogleda, Klaus je ipak srdačan iza stakala debelih očala, on je karizmatska ličnost. (Hina) rb 021046 MET jan 93