Sud je donio presudu u predmetu koji se odnosi na slučaju dviju Iračanki, koje od 2015. godine žive u Nizozemskoj, kamo su došle s roditeljima, kada su imale 10 i 12 godina. Ova bi presuda mogla imati dalekosežne implikacije za dodjelu izbjegličkog statusa ženama kojima prijeti progon u njihovim zemljama.
Nakon što im je prvotni zahtjev za međunarodnom zaštitom odbijen, one su podnijele novi zahtjev u kojem su navele da su zbog svojeg dugotrajnog boravka u Nizozemskoj, usvojile norme, vrijednosti i ponašanja mladih ljudi njihove dobi u tom društvu. Smatraju da u slučaju povratka u Irak neće moći poštovati pravila društva koje ženama i djevojčicama ne daje ista prava kao i muškarcima te strahuju da će biti izložene opasnosti od proganjanja zbog identiteta koji su oblikovale u Nizozemskoj. Djevojke su tvrdile da bi u slučaju protjerivanja u Irak bile lišene svojih prava da se druže s mladićima, bave sportom, udaju za koga žele, da rade izvan kuće. U svom zahtjevu su istaknule da su od svojih nizozemskih vršnjakinja naučile da kao djevojke imaju slobodu donositi vlastite životne odluke.
I novi zahtjev je odbijen pa su se odlučile pokrenuti postupak pred nizozemskim sudom, koji je odlučio upitati Sud EU-a o tumačenju Direktive o međunarodnoj zaštiti, kojom se utvrđuju uvjeti za odobravanje statusa izbjeglice koji mogu imati državljani trećih zemalja.
Prema toj direktivi, izbjeglički status predviđen je za slučajeve proganjanja svakog državljanina treće zemlje na temelju rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini.
Sud EU-a je presudio da se za žene, uključujući maloljetnice, koje kao zajedničko obilježje dijele stvarno poistovjećivanje s temeljnom vrijednošću ravnopravnosti žena i muškaraca, a do kojeg je došlo tijekom njihova boravka u državi članici, može, ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, smatrati da pripadaju “određenoj društvenoj skupini”, što predstavlja “razlog proganjanja” koji može dovesti do priznavanja statusa izbjeglice.
Sud EU-a pojašnjava da, ako je podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu maloljetnik, nacionalna tijela nužno moraju uzeti u obzir njegov najbolji interes u okviru pojedinačnog razmatranja osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnio taj maloljetnik. Usto, kako bi se procijenio zahtjev za međunarodnu zaštitu koji se temelji na razlogu proganjanja kao što je to “pripadnost određenoj društvenoj skupini”, može se uzeti u obzir dugotrajan boravak u državi članici, osobito ako se podudara s razdobljem tijekom kojeg je maloljetni podnositelj zahtjeva oblikovao svoj identitet.