Podaci su to iz izvješća Državnog ureda za reviziju koji je analizirao učinkovitost unaprjeđenja kvalitete vode i njene dostupnosti za ljudsku potrošnju u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja te u Hrvatskim vodama.
Ured je pritom prikupio osnovne podatke o trenutačnom stanju javne vodoopskrbe i odvodnje koji pokazuju da se na sustav javne vodoopskrbe u 2018. moglo priključiti 3,8 milijuna stanovnika odnosno njih 93,4 posto, a da ih se priključilo 87 posto.
Nema popisa lokalnih vodovoda
Na taj sustav nije bilo priključeno 265.000 stanovnika (6,5 posto), a gotovo isto toliko ih nije imalo pristup vodi za ljudsku potrošnju.
Dio stanovnika (1,3 posto), priključen je na lokalne vodovode, iz kojih im se voda isporučuje bez ikakve obrade, a često i bez dezinfekcije. Analize pokazuju da je od 487 uzoraka iz tih vodovoda njih 227 ili 46,6 posto zdravstveno neispravno.
Do prije desetak godina takvih, malih vodovoda bilo je oko 400, najviše u Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji, u 2022. registrirano ih je bilo upola manje - 204. Naredbu o popisu lokalnih vodovoda, ministar gospodarstva trebao je donijeti do srpnja 2022., no revizijom je utvrđeno da ta naredba nije donesena.
Hrvatska je relativno bogata vodom, ali ne i vodnim zalihama, prije svega zbog svoje geološke građe. Godišnje se prosječno zahvaća 480 milijuna metara kubnih, a isporučuje 240 milijuna vode za ljudsku potrošnju, odnosno polovica zahvaćene količine, druga se polovica gubi.
To je višestruko loše, naime nepotrebno zahvaćanje velikih količina vode na pojedinim slivnim područjima dugoročno može promijeniti prirodnu biološku i hidrološku ravnotežu, ali i smanjiti kapacitet izvorišta i time dugoročno ugroziti opskrbu vodom pojedinih područja.
Niz je razloga za gubitke vode, jedan od njih je starost vodoopskrbne mreže, cijevi i prateća oprema premašuju projektni vijek trajanja, ponegdje i preko 50 godina.
Uloženo 353 milijuna, a gubici vode porasli
Ministarstvo i Hrvatske vode (HV) nastoje promijeniti takvo stanje, Hrvatske vode su provele projekt Analiza stanja poslovanja isporučitelja vodnih usluga, u okviru kojeg su u rujnu 2017. izrađeni studija i akcijski plan za razdoblje od deset godina.
Studija je pokazala kako nema jedinstvenog načina prikazivanja gubitaka vode, niti procjene tehničkog stanja vodoopskrbnih sustava, pa nije moguća utemeljena evaluacija rada sustava na nacionalnoj razini.
Procijenjeni su i troškovi aktivnosti unaprjeđenja sustava javne vodoopskrbe, ukupno 1,8 milijardi kuna.
Hrvatske vode su u pet godina, od 2018. do 2022., u Program smanjenja gubitaka vode uložile 353 milijuna kuna, a gubici vode porasli su s 49 posto u 2018. na gotovo 51 posto u 2022. godini.
Te je godine čak 45 javnih isporučitelja imalo gubitke vode veće od 50 posto, a njih pet i iznad 80 posto, to su Vodovod Brinje, Vreline Vrhovine, JP Komunalac iz Hrvatske Kostajnice, Komunalno Vrgorac i Komunalac iz Otočca.
Samo 16 vodovoda gubilo je manje od petine vode, to su: omiški Vodovod, dardska Vodoopskrba, Komunalije iz Novalje, Vodovod Pula, Vodoopskrba Hrvatska Dubica, Ponikve voda Krk, Krakom-vodoopskrba i odvodnja Krapina, Vodovod Brač iz Supetra, Koprivničke vode Koprivnica, Lip-Kom Lipovljani, Vodovod Veliki Grđevac, Komunalno društvo Dugi otok i Zverinac Sali, Vodovod Hrvatsko primorje-Južni ogranak Senj, Kraljevac iz Udbine, Vodovod – Vir iz Vira i Vode Žumberak Kostanjevac).
Na dnu ljestvice država članica EU
Revizija je pokazala da stanje nije sjajno ni kad se radi o priključenosti stanovništva na sustave javne odvodnje te pročišćavanja komunalnih otpadnih voda. Prema podacima Eurostata za 2021., Hrvatska je s 57,4 stanovništva priključenog na sustav javne odvodnje komunalnih otpadnih voda, na dnu ljestvice država članica EU-a.
Na vrhu te ljestvice su Luksemburg, gdje su svi stanovnici priključeni na taj sustav, i Nizozemska gdje je priključenost 99, 5 posto.
Podaci Hrvatskih voda za 2021. godinu, pokazuju da je na individualne sustave odvodnje priključeno oko 43 posto stanovništva, a da se tek za 3,5 posto otpadne vode prevoze iz tih spremnika u postrojenja za obradu otpadnih voda. Nije poznato koliko stanovništva koje nije priključeno na sustav javne odvodnje svoje otpadne vode pročišćava, a koliko ispušta u vodni okoliš bez ikakvog predtretmana.
Niz je, dakle, slabosti koje je utvrdio Državni ured za reviziju, od toga da nam nedostaje cjelovit i sveobuhvatan registar vodoopskrbnih projekata, preko toga da nisu utvrđeni pokazatelji temeljem kojih bi se pratilo smanjenja gubitaka u vodoopskrbnim sustavima, do toga da nije osigurana učinkovita primjena zakonodavnih preduvjeta u području gubitaka vode te da treba donijeti i provesti Nacionalni akcijski plan za smanjenje vodnih gubitaka.
Zbog svega toga, Ured je „djelomično učinkovitim“ ocijenio aktivnosti poduzete kako bi se unaprijedila kvaliteta vode te njena dostupnost za ljudsku potrošnju.
Piše: Marija Udiljak