„Ulične svjetiljke“ prodaju beskućnici i ljudi koji su u riziku da postanu beskućnici, a njihovi tekstovi središnji su dio časopisa, uz članke autora različitih struka, koji probleme beskućnika i drugih marginaliziranih skupina sagledaju u svojoj disciplini. Osim u Rijeci, časopis prodavači, nenametljivo na ulici, prodaju i u Zagrebu, Zadru, Puli i Varaždinu.
Prvi broj „Uličnih svjetiljki“ izašao je u rujnu 2008. te od tada izlazi četiri puta na godinu, ponekad i češće. Polovicom cijene od 1,3 eura „pokriva“ se trošak tiska časopisa, a druga polovica ostaje prodavačima.
Objavljivanje je inicirao Siniša Pucić, tada novinar Novoga lista i član Franjevačkog svjetovnog reda Mjesno bratstvo Trsat, a danas svećenik-fratar. U 15 godina kroz projekt je prošlo više od tristo ljudi.
Na izložbi, postavljenoj uz potporu Grada Rijeke na postamentima na riječkom Korzu, prikazuje se kako je sve počelo, podsjeća na nagradu HHO-a 2013., donosi dojmove volontera i prijatelja te razmišljanja prodavača časopisa.
Urednica časopisa Dunja Osojnak Marinović kaže da se odabirom aktualnih tema i ljudskih priča, onih koje bude nadu i težih ljudskih sudbina, nastoji da beskućnici i druge marginalizirane skupine postanu vidljiviji u društvu.
„Najdragocjeniji u časopisu su tekstovi prodavača kojima zadamo 'domaću zadaću,' da o temi broja napišu svoja razmišljanja. Želimo da čitatelji kroz te tekstove upoznaju naše prodavače, njihove strahove i nadanja i shvate da su i oni ljudi s istim potrebama kao i svi mi,“ kazala je.
Kaže i da je polovica prodavača-beskućnika "sto posto osamostaljena", da su našli posao ili barem uspjeli doći do nekog prava koje im pripada.
Siniša Pucić je ideju za pokretanje časopisa dobio pročitavši reportažu o slovenskom časopisu o beskućništvu "Kralji ulice", a nakon jednog posjeta njima, časopis je počeo izlaziti u Rijeci te se ubrzo proširio i u druge gradove.
Taj se projekt, kaže, spontano i lijepo nadovezao na projekt Prihvatilišta za beskućnike 'Ruže sv. Franje', kao mogućnost da se korisnicima prihvatilišta omogući ulazak u bolji i novi život. "Drago mi je da 'Ulične' svijetle i danas, jer i dalje ima prostora koji trebaju obasjati,“ kazao je.
Ivo Marjanica prodaje časopis oko pet godina, a kako je tada bio bez posla, budući da je bio zidar, a zbog bolesti se nije mogao nastaviti baviti tim poslom, Ivi su "Ulične svjetiljke" bile prilika za rad.
„Bio sam tada i u depresiji, a kako sam počeo prodavati časopis, razgovarati s ljudima i kupcima, došao sam na svoje, kako se kaže. Zahvalan sam svima koji vode projekt, kao i kupcima koji znaju biti vrlo dragi" rekao je.