Još 18. kolovoza 1908. Karlovac je vizionarski osvijetljen zelenom energijom iz rijeke Kupe u Ozlju, što je za grad značilo ogromnu prekretnicu u industrijskom razvoju, a građanima Karlovca osigurao najmoderniju energiju toga vremena. Zagreb je u to vrijeme još uvijek koristio plinsku rasvjetu.
"Jednog ću dana otići u Ameriku i natjerat ću Niagarine slapove da proizvode koristan rad", rekao je mali Nikola Tesla ocu...tako je nekako i bilo. Iz njegovih misli nikada nija izašla snage rijeke i čarolija prirode.
U gradu na četiri rijeke, Karlovcu, stekao je jedinu obrazovnu diplomu u životu.
U gradu na Kupi, Ozlju i danas radi hidroelektrana temeljena na Teslinom principu prijenosa električne energije, prva u ovom dijelu Hrvatske, a arhitektonski je potpisuje Bolle.
To je jedina hidroelektrana čiju unutrašnjost i povijest možete posjetiti.
HE Ozalj 1 jedna je od najstarijih hidroelektrana u Hrvatskoj koja još uvijek proizvodi električnu energiju u izvornom objektu otkako je puštena u rad 1908. godine za potrebe rasvjete grada Karlovca, pod imenom ''Munjara grada Karlovca".
Njezina gradnja trajala je tek 15 mjeseci pod rukovodstvom graditelja Valerijana Riezsnera te poznatog projektanta i arhitekta Hermana Bollea.
Tesla je svojim savjetima ukazao na pogodnost ove lokacije i konačnu primjenu prijenosa električne energije izmjeničnim putem.
Karlovac je 18. kolovoza 1908. zasjao punim sjajem i potvrdio svoju superiornost u vremenu u kojemu se sve ovo događalo.
Strojarnica HE Ozalj 1 građena je u stilu neoklasicizma i predstavlja jedinstven primjer industrijske arhitekture s početka dvadesetog stoljeća te ima izuzetno značenje kao tehničko kulturno dobro.
Zamisao o izgradnji hidroelektrane u Ozlju seže u 19. stoljeće, a konkretnije oblike poprima godine 1895. kada je Karlovac prigodom jedne od čestih svojih velikih poplava ostao u tami, jer gradski ''nažigači'' zbog visoke vode nisu mogli obaviti svoj posao i upaliti starinske petrolejke.
Tada je na inicijativu inženjera Ljudevita pl. Bogdana osnovan ''Odbor za rasvjetu grada'', u kojemu su se zajedno sa inicijatorom nalazili još i dr. Ivan Banjavčić, Eisenhut, Reiss i Račić.
Za konačno rješenje problema elektrifikacije Karlovca bilo je odlučno informativno instruktivno putovanje dr. Banjavčića u Njemačku nakon čega je električna rasvjeta dobila primat nad plinskom.
Hidroelektrana ''Munjara'' na rijeci Kupi u Ozlju je iz 1908. godine. Posebno značajno za nju je da je izgrađena netom nakon elektrane na Nijagari te nakon hidroelektrane u Šibeniku.
Time je zapravo treći u svijetu izgrađeni takav objekt. Stara hidrocentrala grada Karlovca – Munjara, ujedno je jedan od najljepših primjera industrijske arhitekture.
No, kakve veze imaju ''Munjara'' i Tesla?
Prirodni uvjeti za izgradnju hidroelektrane kod Ozlja bili su osobito povoljni. Na prijelazu iz brdovito-planinskog u ravničarsko-nizinsko područje, u blizini starog grada porodice Zrinskih, ispriječila se u koritu Kupe stjenovita prečaga, preko koje se pretače i ruši velika vodena masa s padom od pet i pol metara.
Tu je postojao mlin vlastelinstva Thurn-Taxis i na tom mjestu je ing. Bogdan, mjereći punih petnaest godina prije izgradnje hidroelektrane, kretanje, stanje i protok vode u rijeci, prikupio dragocjene podatke za kasniju hidroelektroenergetsku proizvodnu praksu.
Usporedo s interesom Karlovca za Kupu i njeno energetsko korištenje, za tu se prirodnu osobitost zainteresirao i Zagreb.
Pojačani interes za vodnu snagu Kupe u Ozlju potaklo je grad Karlovac te je u svibnju 1905. otkupio stari vlastelinski mlin i pririječni zemljišni posjed na obje obale Kupe i već iste godine zatražio odobrenje za elektro-energetsko iskorištavanje Kupe u području ozaljskih slapova.
Tri mjeseca kasnije jednaku je koncesiju zatražila i zagrebačka gradska općina.
Godinu dana kasnije, 8. listopada 1906., odobreno je Karlovcu iskorištavanje Kupe u Ozlju, jer je na prijepornom mjestu imao već otprije otkupljeno mlinsko pravo i bio vlasnik obiju riječnih obala.
Neosporno je tu Karlovac bio snalažljiviji, vješto pretekao Zagreb i stekao značajnu prednost.
Pod vodstvom gradskog inženjera Valerijana Riesznera bila je do travnja 1907. izrađena nova osnova HE Ozalj.
Ubrzanim radovima osobito je pogodovalo i sušno razdoblje 1907/08. tako da je već 18. kolovoza 1908. godine u Karlovcu prvi puta zasjala javna električna rasvjeta s prijenosom električne energije po Teslinom principu izmjenične struje, što ju je proizvodila Munjara, prva velika hidroelektrana uže Hrvatske.
Taj dan, jedan je od najznačajnijih datuma u novijoj društveno-gospodarskoj povijesti Karlovca i neiscrpna inspiracija za teme različitih područja obogaćivanja ovoga kraja, od znanosti, energetike, kulture, turizma do svjesnosti o važnosti očuvanja prirodnih resursa i poticanja zelene energije.
Za tekst su korišteni razni povijesni izvori korišteni u projektu Dolina svjetla i vode, Ozalj-Karlovac, autorice Andree Štalcar Furač.
Fotografije: Ladislav Furač