Izvješće iznosi glavne probleme i potencijalne moguće buduće alternativne puteve za klimatsko novinarstvo. Ova grana novinarstva dobiva na značaju, posebice u javnim medijima, budući da klimatski ekstremi i dalje pogađaju milijune ljudi na planetu Zemlji.
Ljudi su svjedoci ekstrema diljem planeta. Novinari su ti koji im donose te priče- piše u predgovoru izvješća Frans Timmermans, prvi potpredsjednik Europske komisije.
''Sve smo to vidjeli, jer novinari donose te priče u naše domove i urede. Njihovo izvještavanje pomaže publici pronaći činjenice, razumjeti veličinu ove krize i otkriti prilike za djelovanje. Ohrabrujuće je vidjeti koliko redakcija polako, ali postojano povećava svoju pokrivenost, prepoznajući da klimatske promjene utječu na sve: politiku, gospodarstvo, društvo, financije, putovanja, pa čak i sport''.
Klimatske promjene su vrlo vjerojatno najveća priča našeg doba. Radi se o našim životima i životima naše djece te ograničenom vremenu koje preostaje da se spasi budućnost čovječanstva na ovom planetu.
Ali, klimatska kriza nije jedina kriza koja prijeti; postoji i druga kojoj svjedočimo: prijeteći gubitak milijun vrsta kao rezultat krize bioraznolikosti. Kriza klime i bioraznolikosti dvije su strane iste medalje. Gubitak bioraznolikosti ubrzava klimatske promjene i obrnuto.
Dobra vijest je da se rješenja međusobno osnažuju. Kada štitimo i obnavljamo močvare, tresetišta, obalne i morske ekosustave, kada razvijamo urbane zelene površine i postavljamo zelene krovove, kada šumama i poljoprivrednim zemljištem upravljamo na održiv način, ublažavamo i prilagođavamo se klimatskim promjenama, ali osiguravamo i čistu vodu, zdrava tla i prostor za cvjetanje prirode.
Poput klimatskih promjena, gubitak bioraznolikosti događa se naizgled neprimjetno. Ali i ovdje je znanost nepobitno jasna: čovječanstvo je u procesu uništavanja samih ekosustava o kojima ovisimo za zrak, hranu i vodu.
Ovo izvješće upozorava da se vrijeme za djelovanje brzo zatvara, ali još uvijek možemo uspjeti ako djelujemo brzo.
Kao što je u predgovoru istaknula Liz Corbin, voditeljica odjela za vijesti i zamjenica direktora za medije EBU-a, novinari koji rade za medije javnog servisa među najpouzdanijim su i najutjecajnijim pojedincima. S moći dolazi golema odgovornost. Objasniti svima najsloženije teme. Pozvati vlast na odgovornost.
Ona ne misli da je pretjerano reći da će način na koji pokrivamo utjecaj ljudske aktivnosti na naš okoliš biti osnova za način na koji će povijest suditi ovoj generaciji novinara. Politički skandali će doći i proći, ekonomske krize i ratovi mogu utjecati desetljećima, ali odluke koje sada donose svi u našem društvu utjecat će na našu klimu i osjećat će se zauvijek.
Doista. Ali, kako to učiniti kada publika, čini se, ne podnosi previše vijesti o klimatskim katastrofama? Neodoljivo je, depresivno, a postoji mnogo alternativnih načina da provedu svoje vrijeme.
Vrijeme je da novinari pokušaju nešto drugačije. To je glavna poruka ovog izvještaja.
Gotovo svaki urednik predstavljen u ovom izvješću izjavio je da se novinarstvo za koje publika pokazuje zanimanje usredotočuje na rješenja, a ne samo na probleme.
Nije lako razlikovati prava rješenja od takozvanog ''greenwashinga''. Provjera činjenica je srž novinarstva, ali kako novinari mogu provjeriti činjenice ako ih uopće ne poznaju? Mandat javnih medija da informiraju i obrazuju možda će morati započeti unutar kuće.
Lideri znaju da nije moguće promijeniti kulturu tima, organizacije, a kamoli zemlje, tako da se nešto jednom kaže, ili provođenjem jedne istrage, jedne sheme obuke, jednog programa ili sadržaja. Ako novinarstvo o klimatskim promjenama želi funkcionirati, morat će prožeti sve medije.
Izvješće sadrži mnogo primjera promjena i upravljivih inicijativa od kojih svi počinju. Najvažnije je početi.
Činjenice su neosporne: ne postoji niti jedna druga prijetnja koja je tako predvidljiva i opasna za sredstva za život i sam život na ovom planetu kao što je globalno zatopljenje- i ljudi su odgovorni.
Ljudi su uzrokovali globalno zatopljenje, prvenstveno izgaranjem fosilnih goriva. A ljudi su pozvani i preokrenuti trend, spriječiti daljnje zagrijavanje atmosfere i prilagoditi se njegovim posljedicama.
Alarmantno je da se moderni život u cijelosti temelji na aktivnostima koje štete zemljinoj klimi i krhkom ekosustavu, bilo da se radi o trenutnoj energiji i industrijskoj proizvodnji, transportu, poljoprivredi, gradnji. To znači da će promjena biti teška. Unatoč tome, potrebna je brzo jer se mogućnosti za sprječavanje najgorih klimatskih utjecaja brzo zatvaraju.
Da bi novinarstvo ispunilo svoju ulogu i dokazalo svoju relevantnost i legitimitet, ono mora pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena svim svojim vještinama, znanjem, kompetencijom. Etička načela zahtijevaju od novinara da istražuju i izvještavaju o činjenicama, da pozivaju na odgovornost te da informiraju i obrazuju javnost.
Cilj je podržati ljude u donošenju najboljih mogućih odluka za vlastite živote i živote i budućnost njihove djece, kao i za okoliš i zajednice u kojima žive- uključujući prirodni okoliš. Medijski javni servisi tu imaju posebnu odgovornost. Oni imaju zakonski mandat za svoj rad u javnom interesu, služiti svima, posvuda, informirati i obrazovati, bez obzira na komercijalne razloge.
Njihova misija je doprijeti do onih koji se ne oslanjaju nužno na novinarstvo kada upravljaju svojim životom bilo zbog nedostatka prilika, pristupa, obrazovanja, ili financijskih sredstava i surađivati s njima.
Osim toga, na mnogim medijskim tržištima mediji javnog servisa uživaju najširi domet publike, najveće povjerenje i imaju relativno dobre resurse- čak i ako se to možda ne čini tako mnogima koji tamo rade i svakodnevno žongliraju s ograničenim proračunima.
Dva središnja pitanja kojima se ovo izvješće bavi su: Što će biti potrebno redakcijama da motiviraju donositelje odluka i širu populaciju da djeluju držeći se načela neovisnog novinarstva? I hoće li mediji biti na visini zadatka?
''Samo izvijestite o činjenicama'', najvjerojatniji odgovor mnogih novinara, neće biti dovoljno ambiciozan, to je sigurno. Bilo je dosta klimatskog novinarstva u posljednja tri, ili više desetljeća, ali ono ipak nije uspjelo potaknuti dovoljan zamah.
Ako novinarstvo želi utjecati, mora utjecati na ponašanje i informirati politiku. To znači da redakcije moraju uložiti mnogo više razmišljanja i energije u to kako se kome prezentiraju problemi, koje glasnike i proizvode koristiti i koje vrijednosti prenijeti.
Autori studije pitali su veliki broj medijskih rukovoditelja i akademika koji su najveći izazovi za klimatsko novinarstvo. Istaknuti su sljedeći:
- Klimatske promjene kreću se sporo. Uočeni nedostatak vrijednosti vijesti dovodi do davanja prioriteta konkurentskim pitanjima;
- Klimatske promjene su složene. Pokrivanje te materije zahtijeva mnogo ulaganja u talent, obuku i vrijeme za izvještavanje. A resursi su oskudni u većini redakcija;
- Apokaliptična priroda i složenost klimatskog izazova deprimiraju publiku pa i same novinare;
- Urednici ne vide poslovni razlog za klimatsko novinarstvo, jer su u mnogim medijima mjerni podaci o publici u najboljem slučaju osrednji. Ljude to ne zanima previše;
- Pitanje klimatskih promjena politički je polarizirano. Urednici žele izbjeći da ih se prozove kao aktiviste, ili politički pristrane;
- U mnogim medijskim organizacijama vodstvo nije prihvatilo klimatsko novinarstvo kao prioritet. To dovodi do toga da klimatski izvjestitelji, ili novinari koji prate znanost ostaju izolirani;
- Izazovi za novinske organizacije razlikuju se na globalnom sjeveru i globalnom jugu;
- Neophodno je razumjeti ljudsku psihu kada se stvara učinkovito klimatsko novinarstvo. Ali, redakcije nemaju naviku učiti iz znanosti.
Ukratko, borba protiv klimatskih promjena znači transformaciju načina na koji živimo, a vidimo sve veći interes i potražnju. Vidimo tehnička rješenja.
Cijena obnovljivih izvora energije značajno je pala. To je dobra priča. Ne postoji alternativa pravednoj i zelenoj energetskoj tranziciji.
Također, mediji imaju važnu ulogu u pozivanju donositelja odluka na odgovornost. Greenwashing je, primjerice, postao raširen problem. Važno je pratiti data obećanja i vidjeti u kojoj su mjeri ispunjena.
Trebaju li novinari paziti da ih javnost ne doživi kao aktiviste? To je veliki problem, posebno za javne medijske servise koji su predani nepristranosti. Neki novinari su po vlastitoj želji aktivisti. To je vrsta novinarstva i ima publiku.
Godinama su aktivisti osjećali da svoje probleme trebaju progurati kroz glavni tisak. Sada imaju vlastite kanale i znalački ih koriste.
Koncept objektivnog izvještavanja uvijek je bio problematičan, ali nikada više nego sada. U međuvremenu, publika sve više traži informacije koje pothranjuju njihove predrasude.
Ono što novinari trebaju učiniti je stvoriti informacije koje pokrivaju različite perspektive i koje izazivaju konvencionalno razmišljanje. Trenutno su javni mediji u bijegu, napadnuti sa raznih strana. Mogli bi iskoristiti svoj položaj za kreiranje javnih agendi demokracije.
Također je jasno da javno emitiranje ne privlači mladu publiku. Javni mediji mogli bi riješiti puno svojih budućih problema uvođenjem tema koje će ih razlikovati od ostalih stvaranjem velikog prostora za izvještavanje i razgovor o velikim problemima našeg vremena. To bi bio jedinstveni brand u bilo kojem nacionalnom medijskom prostoru. Ljudi bi to više poštovali.
Dakle, kako novinari mogu pokrenuti medije od klimatskih promjena do klimatskih akcija?
Izvješće savjetuje različite pristupe, sugerirajući da je važno redefinirati okvir (Neka bude željena budućnost); publika je bitna (Razmislite o vrijednostima i potrebama različite publike); mjesto i vrijeme su važni (Neka bude lokalno i neposredno).
Kao što je ovo izvješće pokazalo, komuniciranje klimatskih promjena je izazovno i može biti skupo. Jasno je iz etičke perspektive zašto bi se redakcije trebale prihvatiti ovog izazova: njihova je odgovornost da informiraju javnost o prijetnjama s kojima se čovječanstvo suočava i da izvješćuju o putevima promjena.
Ali, postoje i drugi dobri razlozi za ulaganje u izvrsno klimatsko novinarstvo. A to bi moglo biti dovoljno da uvjeri one urednike i medijske menadžere koji još uvijek oklijevaju- bilo zbog nedostatka resursa, unutarnjeg protivljenja, zagušljivih organizacijskih struktura, vanjskih prepreka, ili drugih razloga.
Središnja hipoteza ovog izvješća glasi: Mediji koji razvijaju svoje klimatsko novinarstvo i strategije održivosti ne afirmiraju samo svoje novinarstvo, već potencijalno i cijelu svoju organizaciju. Drugim riječima, ulaganje u održivo novinarstvo može pridonijeti tome da novinske organizacije postanu održivije.
To je zato što pitanje klime razotkriva nekoliko velikih nedostataka s kojima se današnje novinarstvo suočava i pruža mogućnosti za njihovo poboljšanje. To će zauzvrat učiniti novinarstvo privlačnijim publici i povećati njegov legitimitet u doba rastresenosti, mišljenja i obilja informacija.
Neki od najrelevantnijih poziva na akciju su:
1. Klimatsko novinarstvo je o budućnosti; današnje novinarstvo je zapelo u sada. Treba razviti strategije kako bi zadržao i povećao svoj legitimitet u ekonomiji pažnje.
2. Zaštita klime treba nadu da potakne djelovanje; današnje novinarstvo uglavnom se fokusira na dramu, propuste i promašaje. Konstruktivno novinarstvo i novinarstvo rješenja osigurava put naprijed. Novinarstvo treba prihvatiti moto da je nada najvažnija. Baš kao i mnogi drugi društveni problemi, klimatske promjene zahtijevaju kolektivne odgovore, a ti su odgovori potaknuti nadom i očekivanjem.
3. U zaštiti klime bitno je ono što je učinjeno; današnje novinarstvo još uvijek se previše fokusira na ono što je rečeno. Dominantna novinarska paradigma trebala bi se graditi na podacima, a ne na citatima.
4. Klimatsko novinarstvo koje funkcionira pristupa publici s poštovanjem na jeziku koji ona razumije; današnje se novinarstvo često znalački izdiže iznad njih. Novinarstvo treba biti raznoliko i uključivo.
5. Klimatsko novinarstvo mora biti lokalno; današnje novinarstvo prečesto teži dosegu i veličini dok zanemaruje potrebe publike iza ugla. Novinarstvo mora ponovno zauzeti svoj značaj kao institucija za izgradnju zajednice.
7. Klimatsko novinarstvo mora imati utjecaj- mora razmisliti o vlastitoj praksi i koristiti se akademskim istraživanjem, osobito u području komunikacijskih studija
8. Klimatsko novinarstvo profitira od suradnje; većina današnjeg novinarstva još uvijek je afera jedne redakcije, ili čak jednog izvjestitelja. Novinarstvo mora postati suradničko.
Ovo izvješće, naravno, ne sadrži sve odgovore na hitna pitanja. Puno toga će se svesti na eksperimentiranje, testiranje i učenje- u kući, jedni od drugih i iz istraživanja koja već postoje.
Ali, globalni izazov zahtijeva globalni napor.
Ako novinari i mediji vjeruju u svoju moć utjecaja na donositelje odluka i obične ljude, u svoju sposobnost poticanja na djelovanje, ovo je vrijeme za prakticiranje te moći.
Studija o klimatskom novinarstvu ima za cilj biti resurs: potaknuti razmišljanja i rasprave, razmjenu ideja, olakšati učenje, idealno- pokrenuti suradnju.
Jer, klimatske promjene zahtijevaju da svi djeluju brzo. I mediji će biti brži kada se zajedno pozabave ovime.
U izvješću se navodi da je jedna stvar posve jasna: bolje klimatsko novinarstvo znači bolje novinarstvo, a bolje novinarstvo dobro je za opstanak industrije i demokraciju, moguće i za opstanak čovječanstva.
M.T. V.