Po prvi puta, na Praznik rada 2023., u kontekstu problema radničkih prava u Hrvatskoj, izričito su domaći sindikalisti i političari progovorili o problematici izrabljivanja stranih radnika u nas.
Hrvatska je 2021. ukinula kvotni sustav za zapošljavanje stranaca, a iz pandemije, koja je u Hrvatskoj učvrstila platformski rad, zemlja se probudila svjesna da je sve više strane radne snage na tržištu.
Nitko ne zna koliko je stranih radnika u državi
No, njihov broj nemoguće je odrediti, jer nijedna javna institucija ne vodi statistiku o trenutnom broju zaposlenih stranih radnika u Hrvatskoj.
Ipak, moguće je procijeniti brojku prema radnim dozvolama izdanih na godišnjoj razini, iako se one znaju izdavati na razdoblja kraća od godine dana, a radnici koji ih dobiju, ne ostaju uvijek u Hrvatskoj.
Prema podacima MUP-a, prošle je godine izdano 124.121 radna dozvola, godinu prije toga 81.995 dozvola. Kada se gleda 2018., ispada da je ljetos u Hrvatskoj zaposleno gotovo četiri puta više stranih radnika nego tada.
Samo u prva četiri mjeseca ove godine bilo je 54.592 izdanih dozvola za rad. Gledajući da je većina dozvola bila za nova zapošljavanja, lako bi se moglo dogoditi da se do kraja godine, dosegne rekord broja strane radne snage u zemlji.
Konobare za 800 eura, za 700 rade na dostavi
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, najtraženiji su radnici u ugostiteljstvu, na građevini, ali i na dostavi. Prosječne im se neto plaće kreću od 700 eura za dostavljače, 800 za konobare, 750 eura za radnike visokogradnje - koji su najtraženije zanimanje u ovoj godini.
Iako još uvijek većina radnika dolazi iz zemalja u okruženju, raste broj stranih radnika iz Nepala, koji su na trećem mjestu po broju izdanih dozvola, a sve je više i radnika iz Indije, sa Filipina, iz Bangladeša i Turske.
Sindikalisti upozoravaju da im, uz očite niske plaće, hrvatski poslodavci često nude i loše radne uvjete, kršenje radničkih prava i lošu zaštitu na radu.
Robovlasnički odnosi i trgovina ljudima
Tomislav Kiš iz Novog sindikata upozorava da se na njihove probleme može gledati dijeleći ih na dvije kategorije poslodavaca kod kojih rade.
“U jednoj su oni koji rade u normalnim firmama koje su pokrivene odredbama Zakona o radu, a druga kategorija su dostavljači koji rade za agregatore - tu vlada kaos”, govori navodeći da se osobno uvjerio da u nekim slučajevima postoje oblici klasičnih robovlasničkih odnosa i trgovine ljudima.
"Radnici koji rade za agregatore su u izuzetno ucijenjenom položaju. Oni plaćaju takse agencijama koje ih uvoze - po informacijama s terena, Indijci oko 7 tisuća eura, Nepalci po 10 tisuća eura. Za razliku od Nepalaca kojima u tome pomaže država, u Indiji ljudi se zadužuju hipotekarnim kreditima, kod kamatara, i taj koji dođe u Hrvatsku svojim ih radom otplaćuje”, govori Kiš.
Tvrdi da su ti radnici često zloupotrebljavani, u što se i osobno uvjerio kod grupe ljudi koja je radila dva posla - ujutro su bili na građevini, od 7 do 3, a popodne ih je njihov poslodavac iznajmljivao agregatu, pa su u dostavi radili do navečer.
"I za taj dio dostave, najčešće ne bi dobili ništa”, svjedoči.
Pola milijuna kuna kazni poslodavcima
Kako je za nadzor nad poštivanjem zakona nadležan Državni inspektorat, na upit Hine istaknuli su da su u prva četiri mjeseca inspektori rada i zaštite na radu odradili u Hrvatskoj ukupno 4629 inspekcijskih nadzora.
Ističu da među najčešće utvrđene nepravilnosti, spadaju neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, neizdavanje potvrde o ugovoru o radu, rad državljana trećih zemalja bez dozvole za boravak i rad.
Uz sve druge sankcije koje su po svojim ovlastima izdali poslodavcima, ukupno su u tim nadzorima naplatili oko pola milijuna kuna kazni domaćim poslodavcima.
Inspekcijsko sito s krupnim rupicama
Dodaju da su samo u ožujku i travnju ove godine njihovi inspektori pročešljali 54 tvrtke agregatora i u njima proveli 220 inspekcijskih nadzora, no nije poznato kolike su novčane kazne izrečene tim tvrtkama, za koje, tvrdi Kiš, i sama inspekcija ima “sito s izuzetno krupnim rupicama”.
U praksi, Kiš kaže da se kažnjavaju uvijek iste stvari, ali rad na crno, kakav se susreće u praksi, često prolazi ispod radara inspekcije. Primjerice, kada radnik, prijavljen na dva sata dnevno, mjesečno dobije tisuću eura.
“Tu zaradu nemoguće je napraviti radeći samo dva sata dnevno dostave. A taj ostatak rada, je zapravo, neprijavljeni rad i to se ne kažnjava”, kaže Kiš.
Kako su se u javnosti mogle čuti sindikalne prozivke na samu inspekciju da pojačaju nadzore, na upit o ekipiranosti svojih redova, Državni inspektorat priznao je da mu nedostaje još trećina inspektora na terenu.
“Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata planirano je 148 inspektora rada u području radnih odnosa i 120 inspektora rada u području zaštite na radu, a trenutna popunjenost je 73 odnosno 66 posto”, poručili su.
U građevini stranci često rade za minimalac
Kada je riječ o sektoru graditeljstva, u kojemu je zaposlen najveći broj stranaca, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske Domagoj Ferdebar ističe da tu već sada oko 40 posto ukupne radne snage čine strani radnici.
Njegov sindikat aktivno informira radnike o njihovim pravima i obilazeći gradilišta dijele letke prevedene na osam jezika o odredbama granskog kolektivnog ugovora.
Prema iskustvu s terena, uz ogradu da uvjeti rada ovise o pojedinom poslodavcu, kaže da je dio stranih radnika u graditeljstvu prolazi bolje, a dio lošije.
Uglavnom jednake plaće kao domaći radnici imaju oni zaposleni u već postojećim firmama, gdje postoje sindikati, i gdje su već otprije zaposleni domaći radnici. S druge strane, raste broj građevinskih tvrtki koje isključivo zapošljavaju strane radnike, koji uglavnom radi do iscrpljenja za minimalnu ili neznatno veću mjesečnu plaću.
“Ima situacija svježe otvorenih firmi koje isključivo zapošljavaju strane radnike. Po prosjecima plaća, u tim firmama, vidi se da one teže ka minimalcu, što se može zaključiti iz pregleda njihovih financijskih izvještaja”, ističe Ferdebar.
Među češćim kršenjima radničkih prava, ističe da su strani radnici vrlo malo upoznati s odredbama zaštite na radu i da mnogi dolaze na gradilište, a da gradilišta nikad prije nisu vidjeli.
Unatoč svim problemima s kojima se suočavaju, Kiš ističe kako sami strani radnici nerado govore o svojim problemima i ne pristaju da s time izlaze u javnost.
Boje se da će ih prepoznati njihovi agregatori i da će ih se skinuti s aplikacija, govori, dok drugi sindikalist ističe da je unatoč aktivnom pristupu i dalje izuzetak da se strani radnici uključuju u sindikate.
Nema integracije, izloženost diskriminaciji
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter poručuje kako se dio izazova, osim u nadzoru poštivanja pravila od strane poslodavaca, itekako odnosi na integraciju stranih radnika u društvo, koja je u potpunosti zanemareno pitanje i nije obuhvaćena nijednom javnom politikom.
Osim toga, upozorava da je za očekivati da je veliki dio stranih radnika, koji je vidljivo drugačiji od većine stanovništva, drugačije boje kože, izložen i diskriminaciji.
“Naše istraživanje je pokazalo da svaka peta osoba u Hrvatskoj misli da su boja kože i rasa među najraširenijim osnovama diskriminacije. Pri tome, od 2009., otkako smo središnje tijelo za suzbijanje diskriminacijej, svake godine najviše pritužbi vezanih za diskriminaciju dobivamo upravo za onu na temelju rasnog ili etničkog podrijetla", ističe.
"Kada uzmemo u obzir da je u pogledu svih osnova za diskriminaciju istovremeno najviše pritužbi bilo upravo u području rada i zapošljavanja, može se zaključiti da dolazi i do diskriminacije stranih radnika temeljem rasnog ili etničkog podrijetla na radu, a bojim se i drugim područjima života”, kaže Šimonović Einwalter Hini.
Piše: Dubravka Grubišić