Za strance, klokan je prepoznatljiv simbol australske divljine, no stanovnicima tog kontinenta klokan zadaje tešku glavobolju.
Te su životinje poznate po ciklusu rasta populacije u vrijeme kišne sezone kada polja i pustinje ozelene i kada njihov broj poraste za desetke milijuna.
Poskakujuće bande klokana tada začas obrste polja, no kada hrane nestane uvelike ugibaju, pojasnila je ekologinja Katherine Moseby.
"U nekim je područjima za vrijeme suše uginulo 80 do 90 posto klokana", rekla je Moseby.
"Umiru od gladi, ulaze u javne zahode, jedu WC papir ili samo leže na cesti dok se njihova mladučad pokušava nahraniti", dodala je.
Moseby smatra da je najhumaniji način da se klokane spasi od njihove sudbine da ih se ustrijeli kako bi se njihov broj držao pod kontrolom.
Klokani u Australiji nisu ugroženi, što znači da ih se u većini područja može ustrijeliti, no za to je potrebna dozvola vlade.
Nakon suše početkom 2000-ih, broj klokana je pao na ispod 30 milijuna, ali se njihov broj brzo može vratiti i na 60 milijuna.
Aktivisti za zaštitu prava životinja su osudili komercijalni odstrijel kao "okrutno klanje" te rade pritisak na tvrtke za sportsku opremu Nike i Pumu da postupno ukinu korištenje kože klokana u svojim proizvodima.