Ljenivci u svom krznu nose jedinstveni biotip insekata, algi i bakterija koji ih, kako se čini, štiti od bolesti, kaže znanstvenik Max Chavarria.
"Kada pogledamo krzno ljenivaca, uočavamo kretanje: moljci, razne vrste insekata ... i očito kada postoji kohabitacija brojnih vrsta organizama mora postojati sustav koji ih kontrolira", kaže Chavarria.
U svojim istraživanjima koje provodi od 2020. godine, dokazao je da su "ti mikroorganizmi sposobni proizvesti antibiotike koji omogućuju regulaciju patogenih agensa u krznu ljenivaca".
"To su bakterije iz roda Rothia i Brevibacterium", kaže znanstvenik koji je rezultate studije objavio u znanstvenom časopisu Environmental Microbiology.
Sada je važno istraživati imaju li ti antibiotici budućnost u farmakopeji za ljude, kazao je.
Ljenivci, kojih dvije vrste žive u Kostariki - Bradypus variegatus ili tropsrsti ljenivac te Choloepus hoffmanni ili dvoprsti ljenivac - obitavaju na stablima tropskih šumama Srednje Amerike, pa tako i na karipskoj obali Kostarike u vlažnoj klimi s temperaturama od 22 do 30 stupnjeva Celzijevih.
Međunarodna udruga za očuvanje prirode smatra da opada populacija tih mirnih sisavaca - koji žive i u Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Hondurasu, Nikaragvi, Panami, Peruu i Venezueli.
U Kostariki, Amerikanka Judy Avey upravlja Utočištem ljenivaca u Cahuiti koje je utemeljila s pokojnim suprugom Luisom Arroyom kako bi zbrinjavali ozlijeđene jedinke.
Tisuću spašenih ljenivaca
Judy Avey ranije je živjela na Aljasci i nije ni znala da ljenivci postoje prije dolaska u Kostariku. Godine 1992. par je zbrinuo prvog ljenivca kojeg su nazvali "Buttercup", a od tada tisuću jedinki prošlo je kroz njihovo utočište.
Zato se Max Chavarria obratio Judy Avey kako bi proučavao ljenivce koji su stradali na visokonaponskim električnim kabelima, ili ih je srušio automobil, ili su ih ranili psi, ili su pronašli mladunčad bez majke.
"Nikada nismo primili bolesnog ljenivca (...) neki su bili opečeni žicama visokog napona i imali ozljede po rukama (...) ali infekcija se nije dogodila", ističe Judy Avey.
Max Chavarria je rezao dlaku 15 jedinki svake od dviju vrsta i u laboratoriju radio kulturu kako bi ih proučavao.
Nakon tri godine istraživanja, pobrojao je dvadesetak "kandidata" za proizvodnu antibiotika no treba vidjeti je li moguća primjena na ljudskoj vrsti.
"Treba razumjeti sustav (koji proizvodi imunitet kod ljenivaca) i koje molekule u tome sudjeluju", objasnio je.
Priroda je ipak prvi od svih laboratorija, ističe Chavarria i podsjeća na penicilin, što ga je 1928. otkrio Alexander Fleming, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1945., iz gljivica koje prirodno sintetiziraju taj antibiotik
Otkriće novih antibiotika velik je izazov danas jer Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da bi sadašnja otpornost na antibiotike mogla izazvati deset milijuna smrti svake godine sredinom stoljeća.
"Zato projekti poput našeg mogu pomoći razvoju novih molekula koje bi mogle kratkoročno ili dugoročno, biti korištene u borbi protiv otpornosti na antibiotike", kaže Max Chavarria.