"Sva djeca imaju pravo da ih se čuje i da utječu na pitanja koja utječu na njih, ali ipak, prema studiji, ranjiva djeca suočavaju se s mnogo više ograničenja. Njihovo pravo na participaciju često se doživljava kao čin dobrote ili milosrđa, a ne kao obveza koju trebamo poštovati ulaganjem vremena i resursa", rekla je predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Regina Castillo.
Studija o tome koliko su djeca iz ranjivih skupina uključena u donošenje odluka obuhvatila je djecu romske nacionalne manjine, onu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s teškoćama u razvoju, djecu u zdravstvenom sustavu, u sustavu pravosuđa, izbjeglice i tražitelji azila te djeca koja žive u siromaštvu i iz izoliranih područja. Sudjelovala su 1774 ispitanika, među kojima 232 djece i 1542 odraslih.
Castillo je istaknula kako participacija ili sudjelovanje nije samo ljudsko pravo prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta već je i ključno sredstvo za ostvarivanje bilo kojeg drugog prava - na zdravlje, obrazovanje, obiteljski život i zaštitu.
Djeca su u istraživanju navela da žele imati priliku utjecati na aktivnosti, odluke i ishode koje utječu na njihove živote i živote njihovih zajednica, ne žele biti ukras, već žele da ih se čuje i shvati ozbiljno, navela je Castillo.
O dječjim pravima ne govori se dovoljno
Studija je pokazala da sve ranjive skupine nisu u jednakom položaju pa su solidarnost i empatija snažnije prema djeci s teškoćama u razvoju nego prema djeci tražitelja azila ili migranata, djeci romske nacionalne manjine ili djeci s problemima u ponašanju, dodala je.
Državna tajnica u Ministarstvu rada Marija Pletikosa istaknula je kako uloga odraslih ne smije biti samo pružanje zaštite, već poticanje djece na samostalnost i odgovornost. Istaknula je da su u Hrvatskoj napravljeni pomaci u sferi dječje participacije navodeći da je u niz zakona uvršteno pravo djeteta da bude saslušano te su uspostavljena dječja gradska i općinska vijeća kao primjeri dobrih praksi.
Rezultati studije pokazali su i kako najviše građana smatra da su prava djece osrednje zadovoljena a prava djece iz ranjivih skupina u znatno manjoj mjeri nego prava djece općenito.
Ipak, mnogi i dalje ne doživljavaju dječja prava kao nešto što pripada svakom djetetu i što mu se ne može uskratiti ili uvjetovati, već prava promatraju uvjetno: djeci se prava mogu priznati ako se ponašaju pristojno, u skladu s očekivanjima odraslih i uz prihvaćanje obveza i dužnosti, dok neki smatraju da su djeca iz ranjivih skupina manje sposobna za participaciju od ostale djece.
Djeca i odrasli navode kako se o dječjim pravima ne govori dovoljno, posebno u općoj javnosti i u sustavu obrazovanja.
Iz istraživanja su proizašle i preporuke, pa se akademskoj zajednici predlaže da se založi da se ove teme ugrade u studijske programe i da potiče istraživanje ovih tema, stručnjake se potiče na dodatnu edukaciju, a donositelje odluka da osiguraju temeljne uvjete za svu djecu, nultu toleranciju prema kršenju dječjih prava i da izravno komuniciraju s djecom.