Prostor južno od strogog rezervata prirode te jednog od najprivlačnijih planinarskih odredišta u Hrvatskoj, Bijelih i Samarskih stijena, široj je javnosti poznat po antifašističkoj povijesti.
Tijekom Drugog svjetskog rata Drežnica je bila slobodni teritorij, središte partizanskog organiziranja i mjesto partizanske bolnice i tiskare, te je nakon rata preimenovana u Partizansku Drežnicu.
Baštinu koja je posljednjih desetljeća izložena uništavanju pokušao je javno reafirmirati međunarodni interdisciplinarni projekt „Baština odozdo - Drežnica: Tragovi i sjećanja“ Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba.
Rezultati projekta predstavljeni su na izložbi najprije u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a dio izložbe postavljen je jučer u Drežnici.
Htjeli smo razumjeti i odgovoriti zašto je nešto - što je tako duboko urezano u pamćenje jednog naroda na jednom području - toliko nevidljivo i ne može se jasno artikulirati u ovom društvenom i političkom kontekstu, objašnjava voditeljica projekta povjesničarka umjetnosti Sanja Horvatinčić.
Sudbina baštine i lokalne zajednice
U središtu Drežnice otvorena je izložba, a na Spomen-kosturnicu desetak kilometara zapadno od toga naselja položeno cvijeće.
Bio je prisutan i bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, koji je podržao obilježavanje antifašističke baštine, ocijenio da se ona nedovoljno valorizira i osudio historijski revizionizam.
Spomen-područje je izloženo pljački i uništavanju. Godine 2010. nestao je trometarski brončani kip “Bolničarka njeguje ranjenika” Koste Angelija Radovanija. Prethodno su ukradene velike brončane spomen-ploče.
Ni za jedno nije pronađen kradljivac.
Najgore je bilo 2011, kad smo zatekli otvorenu kosturnicu iz koje su vađene lubanje i s njih skidani zlatni zubi, kaže pokazujući to mjesto Branka Radulović, godinama aktivna u lokalnoj vlasti i manjinskim udrugama. U njoj su pored velikog broja boraca toga kraja, sahranjeni i preminuli bolesnici bitke na Sutjesci.
U okviru projekta postavljene su nove ploče, koje odgovaraju izgledu, ali su od manje vrijednog materijala.
Projekt je uspješan u mjeri u kojoj je uspio animirati i osnažiti lokalnu sredinu da njeguje tradicije i aktualizira baština u postojećem kontekstu. Da se baština sačuva budućim generacijama, a da se zaobiđe simplifikacija i njezina upotreba u dnevnopolitičke svrhe, kaže Sanja Horvatinčić i izražava rezervu u perspektive njezine daljnje primjene.
Npr. nadležni ogulinski Zavičajni muzej nije pokazao zanimanje za projekt, iako ima sve potrebne uvjete. On, kao i mnogi slični u Hrvatskoj, izbjegava kompleksnije i bitnije teme, kaže ona.
Projekt je šire sagledavao prirodni kontekst jer je, prema voditeljici, neodvojiva uloga krškog okoliša od sudbine ljudi u Drugom svjetskom ratu, što je istraživače dovelo do novih nalaza poput ranokršćanskih križeva i keramike.
Prirodna baština pod retenciju
Blic anketa među skupinom muškarca koji su u nedostatku kafića ispijali piva u središnjem parku pokazala je očite manjkavosti u poznavanju prirodne baštine krških polja.
Primjerice, nitko nije znao za naziv i vrijednosti ribe koja nastanjuje polja od Drežničkog na sjeveru, preko Crnac polja do Stajničkog na jugu. Znanstvenici je smatraju iznimno zanimljivom i ugroženom.
Nisu bili upoznati ni sa čim u vezi izgradnje retencije na Drežničkom polju za potrebe hidroelektrane Gojak kod Ogulina, nego su pri oduzimanju zemlje bili dovedeni pred svršen čin.
Dobili su smiješno male iznose od oko devet kuna za metar, a onima koji su tražili više bilo je zaprijećeno da će biti izvlašteni, kaže Branka Radulović i napominje:
"Ja sam ostala među zadnjima, ali sam se nagodila i dobila tri do četiri puta veću cijenu od one koje su davali drugima. Da smo zajedno nastupili, možda smo mogli odbiti projekt", kaže ona. "No dečki iz parka kažu da ih zemlja ne zanima jer je ionako nema tko raditi."
Na završetku Drežničkog polja predviđeno je brtvljenje ponora i vrtača, te izgradnja betonske injekcijske zavjese koja bi trebala spriječiti prirodno otjecanje vode. To bi trebalo produžiti vrijeme zadržavanja voda na polju za nekoliko tjedana i za četvrtinu smanjiti protok nizvodno u Zagorskoj Mrežnici.
Utjecaji su umjereno negativni te su prihvatljivi, zaključak je Rješenja kojim je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odobrilo zahvat 2014. godine.
„Ako ne da Ustavni, dat će Europski“
Udruga za zaštitu okoliša i prirode Eko Pan iz Karlovca izrazila je tijekom rasprave protivljenje zahvatu zbog nedovoljne istraženosti i zaštite nacionalno važnih vrsta kao što je netom pronađena riba kapelska svjetlica.
Ona je zbog svog uskog područja u samo nekoliko manjih tokova iznimno ugrožena i svrstana na IUCN-ovu Crvenu listu ugroženih vrsta.
Međutim, u Rješenju se kaže da te ribe nisu uzete u obzir jer njihovo očuvanje nije predmet postupka. Studija Glavne ocjene zahvata na ekološku mrežu pokazala je da on neće imati negativan utjecaj na ekološku mrežu.
Eko Pan je također smatrao da je posve neprihvatljivo raditi glavnu ocjenu na ekološku mrežu na temelju studije iz 1998. Pokrenuli su postupak, koji je po Eko Pan negativno završio na prvostupanjskom sudu u Rijeci i Viskom upravnom sudu u Zagrebu, pa su potom pokrenuli i ustavnu tužbu.
Ako izgubimo na Ustavnom sudu, tražit ćemo pravdu na Europskom sudu za ljudska prava, kaže Denis Frančišković iz Udruge uz obrazloženje da se sudovi uopće nisu osvrtali na njihove žalbene naloge.
Ideja da se tolika količina betona upumpa u podzemlje toga vrijednog krša za kojeg nitko ne zna što se dolje nalazi, i kakav će utjecaj imati, pomalo je suluda. Čudno je da ne postoji nikakva ozbiljna ideja s tom prirodom niti analiza javnog interesa, kazao je.
Akumulacije uništavaju biodiverzitet
Predsjednik Hrvatskog instituta za biološku raznolikost Dušan Jelić upozorava da biodiverzitet rapidno opada i da izumiru endemične vrste gdje god je izgrađena akumulacija.
Takve vode se brže zagrijavaju i u njih ulaze invazivne vrste koje proždiru autohtone vrste, smanjuju njihov broj ili ih posve iskorijene, kaže biolog koji svoje zaključke temelji i na ronjenju u podzemnim tokovima.
Vrste nestaju tom brzinom da podaci od prije pet godina više ne vrijede, kaže i navodi neke od primjera u koje se osobno uvjerio.
To su zadnja populacija dalmatinske gaovice u izvoru Čikole i pritoci Vrbi, populacija hrvatskog pijora u Ričici i Jadovi i jadovskog pijora u Jadovi - koji su već desetljećima izumrli u rijeci Lici zbog akumulacije - i posljednji primjerci pijora prije izumiranja u Konavoskom polju.
Hina je uputila upit Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, HEP-u i Javnoj ustanovi Naturaviva iz Karlovca zašto „jedna od najugroženijih riba Europe“ nije uvrštena u Naturu 2000, ali nitko nije odgovorio.
Samo su iz Ministarstva poručili da su u Glavnoj ocjeni sagledani mogući utjecaji zahvata na ciljane vrste i ciljane stanišne tipove područja ekološke mreže, te da je obavljena revizija procjene ugroženosti: svjetlica je kritično ugrožena (CR), a kapelska svjetlica ugrožena (EN).
Skupina građana Drežnice posebno je ponosna na šumu hrasta lužnjaka u Drežničkom polju. Boje se da joj prijeti izumiranje, jer se, kažu, zbog žireva koji će padati u vodu neće moći obnavljati.
Oni su potpisali peticiju u kojoj su izrazili zabrinutost za tamošnju prirodu i za mogući negativan utjecaj retencije. Neki od njih su sada iskazali bojazan za vlastite kuće nakon što su se nedavno neobično velike oborine sručile zapadno od njih.
Lugar Goran Tomić kandidirao je hrast lužnjak star oko 250 godina za hrvatsko stablo godine. Rezultati će biti poznati 14 listopada. S ponosom kaže da je do 23. rujna, dok su rezultati bili otvoreni prije samog finala, njihov hrast vodio po broju glasova.
Piše: Ivo Lučić