Knjiga objašnjava kako su planine obuzele maštu zapadnjaka, unatoč velikom broju penjača koji su poginuli na padinama vrhova, a nekih od njih tijela nikada nisu pronađena.
U sedam tjedana u Alpama u ljeto 1997. poginule su 103 osobe. Prosječan godišnji broj smrtnih slučajeva na masivu Mont Blanca gotovo je troznamenkast. Pojedine zime više ljudi pogine u planinama Škotske nego na cestama koje ih okružuju, objašnjava Macfarlane.
Knjiga koju je na hrvatski preveo Dinko Telećan u nakladi Vuković- Runjić, na oko 300 stranica kroz devet poglavlja razvija priče o raznim aspektima planina. Britanski pisac koji se proslavio knjigama o prirodi, objašnjava kako se tijekom tri stoljeća stubokom promijenila percepcija planina na zapadu.
Obilježja zbog kojih ih se nekada grdilo – strmost, pustoš, opasnost – sada se ubrajaju među njihove najcjenjenije aspekte.
Macfarlane počinje objašnjenjem kako je razvoj geološkog shvaćanja Zemlje mijenjao odnos prema planinama. Potom se udubljuje u uživanje penjača u strahu, zatim u prva šira iskustva s glečerima kao "rijekom vremena". Slijedi uvjerljiv opis pandemije obožavanje vrhova i "gornjeg svijeta", koja je dosegla vrhunac početkom 19. stoljeća. Autor ukazuje u kojoj mjeri je alpinizam doprinio popunjavanju bijelih pjega na zemljovidima svijeta, stvaranju pojmova divljine, i na kraju se fokusira na osvajanja najveće Mont Everesta, "najveće planine uma".
To je danas najviše, a nekada je bilo jedno od najtajnovitijih mjesta na Zemlji, kaže britanski pisac i sam oduševljen planinama.
Do dolaska zapadnjaka taj je greben bio na granici kraljevstava Nepala i Tibeta i praktički nepoznat. Godine 1856., postaje poznat kao najviše mjesto na svijetu u projektu trigonometrijske izmjere Indije.
Ime je dobio po britanskom geografu Georgeu Everestu, koji je vodio to trigonometrijsko snimanje planine. On ga je znao pod imenom vrh XV.
No, dok vrh nije fizički osvojen stoljeće kasnije, njegova povijest prošla je kroz niz drama, uključujući i pokušaj osvajanja iz 1904. u pratnji britanskog odreda. Domaći stanovnici su se suprotstavili britanskim osvajačima planine, a oni su odjednom pobili 628 Tibetanaca.
"Treći pol" fizički su osvojili Edmund Hillary i Tenzing Norgay 1953. godine, i time je, kako kaže Macfarlane, palo i posljednje utočište stare romantike.
Danas je planinarenje jedan od najbrže rastućih oblika rekreacije, a globalna prodaja proizvoda i usluga za boravak u prirodi procjenjuje se na 10 milijardi dolara godišnja, kaže autor.
Promjene doživljaja planina kulturno su uvjetovane: kad ih gledamo, ne vidimo ono čega ondje ima, nego ono što mislimo da je ondje. Čitamo ih u svjetlu iskustva i našeg zajedničkog kulturnog pamćenja, kaže sveučilišni profesor Macfarlane.
"Ono što nazivamo planinom u stvari je suradnja fizičkih oblika svijeta s maštom ljudi – gore uma". One su samo geološke slučajnosti, koje nastavljaju postojati i mimo ljudskog opažanja, ali su isto tako i proizvodi ljudske percepcije. Ova knjiga nastoji prikazati kako su se načini zamišljanja planina s vremenom mijenjali, ističe Macfarlane.
Engleski naslov "Mountains of the Mind - A History of a Fascination“ preveden je na hrvatski naslovom „Gore uma - Povijest čovjekove očaranosti planinama“. Budući se radi o žanru "nature writing", treba napomenuti da se upotreba naziva "gore" dijelom ne slaže sa znanstvenim terminom. Prema geografskim leksikonima, gora je uzvisina između 500 i 1000 metara; niže su brda, a više planine. Gora u narodu znači i šumovit kraj, što nije slušaj s visokim planinama koje su tema ove knjige. Prevoditelj je vjerojatno htio izbjeći ponavljanje izraza „planina“ u naslovu i podnaslovu, ali u žanru „nature writtinga“ takva odstupanja imaju veću težinu.