Majić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, sudjelovao je u razmjeni mišljenja s članovima radne skupine Europske pučke stranke (EPP) za interkulturni i religijski dijalog, koje je upoznao sa situacijom katolika u BiH. Domaćini skupa bili su zastupnici EP-a Jan Olbricht (Poljska), Gyorgy Holveni (Mađarska) i Željana Zovko (Hrvatska).
“Doista imam takav dojam jer je međunarodna zajednica po završetku rata 1995. ušla s velikom vojnom silom od 70-tak tisuća vojnika, došla je europska policija, OESS, ombudsmani i visoki predstavnik s velikim ovlastima da može donositi zakone, smjenjivati članove predsjedništva, načelnike i gradonačelnike itd. Ako se doista htjelo Bosnu i Hercegovinu učiniti uređenom i funkcionalnom državom tada je bilo vrijeme, a to se i danas može učiniti”, kaže don Majić.
Dodaje i da i sada visoki predstavnik ima ovlasti intervenirati i donijeti pravedni izbori zakon, čemu su se Hrvati u BiH nadali.
“Visoki predstavnik Christian Schmidt čak je to bio i najavio i mi smo se tome nadali, ali u nekoj čudnoj komunikaciji s građanima Sarajeva, sjetimo se srpanjskih demonstracija, on je reterirao i donio samo neke tehničke promjene”, rekao je don Majić.
Pitanje izbornog zakona povlači se još od 2000. godine kada je tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch “istisnuo izbornu volju hrvatskog naroda”. Od tada je u tri navrata za hrvatskog člana predsjedništva izabran netko tko nema potporu Hrvata u BiH, u Mostaru nije bilo izbora kroz tri izborna ciklusa. Pretprošle godine doneseno je rješenje za Mostar kada je i potpisana obveza da će se riješiti pitanje izbornog zakona na razini države, ali od toga se ništa nije dogodilo, dodaje don Majić, koji upozorava da bi sada Željko Komšić i po četvrti put mogao glasovima Bošnjaka biti izabran za hrvatskog člana predsjedništva i da bi Dom naroda mogao biti popunjen članovima koji nisu izborna volja hrvatskog naroda.
“Hrvati katolici u BiH su zajednica u nestajanju”, rekao je Majić apelirajući na članove Europskog parlamenta da pomognu kako bi se to zaustavilo.
Zastupnica Željana Zovko je rekla da je htjela upoznati svoje kolege s činjenicom da pogrešne politike koje se donose izvan Bosne i Hercegovine mogu utjecati na nestanak jednog naroda.
“Mi ovdje kao hrvatska delegacija pokušavamo razjasniti i izboriti se da BiH konačno dobije mir, jer ovo što sada imamo nije mir nego primirje. Zemlja je podijeljena na jedan dio koji je pod utjecajem Rusije, a drugi pod utjecajem Turske”, rekla je Zovko.
Dodala je da je hrvatsko pitanje u BiH važno i za sigurnost granica EU-a, poglavito za Republiku Hrvatsku budući da sadašnja geopolitička previranja mogu dovesti do velikih migrantskih valova.
Don Majić je sugovornike upoznao s poviješću Bosne i Hercegovine i katolika u njoj. Rekao je da su katolici prije otomanskog osvajanja 1463. činili 85 stanovništva, dok je pravoslavaca bilo 6 posto, a prvi moderni popis stanovništva 1879. pokazao je da su katolici spali na 18,8 posto, što je pad od 66,2 posto, broj pravoslavaca se povećao na 42,88 posto, a muslimana 38,75 posto. Nakon toga, broj katolika lagano je rastao sve do 1971. i od tada je počeo opadati, dok je broj pravoslavaca i muslimana brzo rastao.
Rekao je i da su Hrvati katolici najveće žrtve rata od 1991-1995. iako se uvriježilo mišljenje da su to Bošnjaci muslimani.
Iznimno je teška situacija za katolike u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjalučkoj biskupiji, koje su ostale bez velikog broj vjernika, a oni koji su ostali su uglavnom starije osobe, dok su mladi otišli. Nešto je bolja situacija u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
Budući da BiH ne funkcionira ni kao socijalna država, tu zadaću je na sebe preuzeo Caritas. Primjerice, Caritas u Mostaru svaki dan dijeli oko 1000 obroka najsiromašnijima.
Don Majić je rekao da BiH je zajednica triju konstitutivnih naroda i da su propali svi dosadašnji pokušaji da se ignorira ta činjenica, a što se pokušava i danas. Rekao je da je Daytonski mirovni sporazum, čija je pozitivna strana to da je zaustavio rat, nepravedan, jer je jedan narod dobio polovicu BiH, a druga dva drugu polovicu. “Pravedno bi bilo da ako već postoje entiteti da ih ima onoliko koliko ima konstitutivnih naroda”.