Novom direktivom nastoji se poboljšati primjerenost zakonskih minimalnih plaća kako bi se osigurali pristojni radni i životni uvjeti za europske zaposlenike.
Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima.
Ovom se direktivom ne mijenja ništa za one zemlje u kojima se minimalne plaće dogovaraju u kolektivnim pregovorima.
U većini zemalja članica sa zakonskim minimalnim plaćama one nisu adekvatne i ova direktiva trebala bi to promijeniti.
Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani te osigurati uključenost socijalnih partnera.
Prema dogovorenoj direktivi, uspostavljaju se standardi za zakonske minimalne plaće od kojih bi radnici mogli pristojno živjeti. Ti standardi će se određivati prema kupovnoj moći, uzimajući u obzir troškove života te opću stopu rasta i relativnu strukturu plaća u pojedinoj zemlji EU.
Dogovoreno je da se da će se ažuriranja zakonskih minimalnih plaća odvijati najmanje svake dvije godine ili najviše svake četiri godine za one zemlje koje koriste mehanizam automatske indeksacije. Socijalni partneri morat će biti uključeni u postupke utvrđivanja i ažuriranja zakonskih minimalnih plaća.
Direktiva ima za cilj i jačanje radnika i sindikata tijekom pregovaranja o kolektivnim ugovorima. Prema direktivi, kada je stopa pokrivenosti kolektivnim pregovorima ispod 80 posto u državi članici, ona će morati donijeti nacionalni akcijski plan za progresivno povećanje broja zaštićenih radnika.
Države članice u kojima je velika većina radnika zaštićena kolektivnim ugovorima imaju manji broj radnika s malim plaćama, manju stopu nejednakosti i općenito više plaće.
Direktiva predviđa i poboljšano praćenje provedbe zakona. Države članice morat će prikupljati podatke o pokrivenosti minimalnim plaćama i njihovoj adekvatnosti te osigurati da radnici mogu pristupiti rješavanju sporova i imati pravo na odštetu.
Dogovorenu direktivu sada moraju svaki za sebe potvrditi oba suzakonodavca - Vijeće i Parlament. Direktiva stupa na snagu 20 dana nakon objave u službenom listu EU-a. Države članice imat će dvije godine za prenošenje direktive u svoja nacionalna zakonodavstva.