Istraživanje je provedeno od lipnja do srpnja 2021. među zaposlenima u poduzećima i službama u kojima djeluju sindikati učlanjeni u Nezavisne hrvatske sindikate.
Uzorak istraživanja je bio 2340 ispitanika koji su zaposleni u jednom od sedam sektora poput energetike, šumarstva, poštanskih djelatnosti, financijske i djelatnosti osiguranja te u državnim i javnim službama.
Istraživanje su izradile Petra Rodik i Jelena Ostojić koje su naglasile kako su podaci pokazali da su muškraci na radnom mjestu najčešće iskusili fizičko nasilje, dok je zlostavljanje, uznemiravanje i mobing najčešći kod pripadnica ženskog spola.
Najčešći oblik uznemiravanja kod ispitanika je ogovaranje i širenje glasina, nedodjeljivanje ili pretjerano dodjeljivanje radnih zadataka te kritiziranje načina na koji je posao obavljen, a dosta je često i ignoriranje zaposlenika.
Ti oblici uznemiravanja najčešći su u dobnoj skupini od 36 do 50 godina starosti, a najmanje ih je kod starjih od 51 godine.
Zaposleni su najčešće uznemiravani od osobe koja im je nadređena, a slijede uznemiravanja od kolega ili pak od nepoznatih osoba u poslovanju, također uznemiravanja se najčešće događaju u prostorijama tvrtke te preko elektroničke pošte.
Istraživanje je ujedno ukazalo na korelaciju između uznemiravanja i obilježja posla, pri čemu je uznemiravanje češće na poslu koji je fizički rizičniji i zahtjevniji, a rjeđe na poslovima gdje postoji društvena podrška, participacija u donošenju odlluka i gdje se pružaju intrinzične nagrade.
Prema istraživanju čak 84 posto ispitanika je potvrdno odgovorilo kako im je zbog bilo kojeg oblika nasilja ili uznemiravanja narušeno zdravlje, a postotak je veći kod žena (87 posto) nego kod muškaraca (77 posto).
S druge strane bolovanje zbog navedenog nasilja uzela je tek trećina ispitanika muškog spola te četvrtina žena.
Uslijed covid-19 krize i rada od doma, najveći dio ispitanika odgovorio je kako rad od kuće nije ujecao na njihovu izloženost bilo kojoj vrsti nasilja ili uznemiravanja.
Zabrinjavajuće je da je tek svaki 11 ispitanik službeno prijavio nasilje ili uznemiravanje (90 posto), a oni koji jesu najčešće su zbog toga bili i na bolovanju te najčešće smatraju kako niti poslodavac niti sindikati nisu učinili dovoljno oko nadzora nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu.
Najčešći odgovor kod onih koji nisu prijavili uznemiravavnje jest da smatraju kako to ništa ne bi promijenilo, ne vjeruju da bi počinitelji bili kažnjeni, smatraju to teško dokazivim te se boje za svoje radno mjesto.
Prema istraživanju osobe koje su bile uznemiravane najčešće odmah to prijave, a velik je i broj onih koji za to čekaju i do godine dana te prijavljuju najčešće pisanim putem.
Ispitanici su uglavnom nezadovoljni ishodom i brzinom postupka kod poslodavca, pri čemu je u polovici slučajeva nadležno tijelo istražilo incident, dok kod 38 posto slučajeva kažu da nije, a 12 posto ih to ne zna.
Također svaki četvrti ispitanik je odgovorio kako su pravilnici u tvrtkama jasni, a još manji broj ih je odgovorio kako smatraju da su postojeći mehanizmi zaštite dostojanstva na radnom mjestu učinkoviti.
Manji dio ispitanika zadovoljan je naporima koje čine poslodavci i sindikati u zaštiti radnika.