Engleski kritičar Paul Kingsnorth kazao je u Guardianu da je to jedna od najutjecajnijih knjiga o svijetu prirode ikad objavljena, a prevoditelj i pisac pogovora Siniša Golub naziva je „biblijom ekološkog pokreta“ i ističe da je do sada tiskanu u više od dva milijuna primjeraka.
Knjiga je prvi put tiskana u Americi 1949. godine, godinu dana nakon smrti Alda Leopolda (1887-1948). Hrvatsko izdanje, koje se pojavilo u nakladi tvrtke SmartWay iz Svetog Martina na Muri, slijedi izvornu opremu prvog američkog izdanja i 15. je jezik na koji je knjiga prevedena.
Izdanje na 272 stranice donosi 41 esej, koji su podijeljeni na tri poglavlja: Ljetopis Pješčanog Okruga, Crtice ovdje i ondje te Ishod.
Dok u prva dva poglavlja Leopold na primjeru nekih područja i lokaliteta osvjetljava vrijednosti američke divljine, u trećem objašnjava svoje postavke zaštite prirode, uvijek nastojeći da budu izrečene jednostavnim, lijepim i mudrim rečenicama.
„Etika zemlje“
Leopold je uveo pojam „etike zemlje“ u zaštitu prirode, koji zagovara širenje odgovornosti čovjeka sa sebe i ljudske zajednice također na prirodu, što je podjednako, kaže Leopold, intelektualni i emocionalni proces.
Etika zemlje znači širenje ekološke savjesti, koja jača osobnu odgovornost čovjeka za zdravlje zemljišta, a zdravlje znači mogućnost samoobnove zemljišta. Ona „jednostavno proširuje granice zajednice na tla, vode, biljke i životinje ili, kolektivno: zemlju“. Etika zemlje mijenja ulogu Homo sapiensa iz osvajača zemljišne zajednice u njezina običnog člana i stanovnika, kaže Leopold.
On poziva da se u vrednovanju i zaštiti prirode klone ekonomskih kriterija, jer su oni, po njemu, „loš nadomjestak“ brige za prirodu. Zagovara zaštitu prostranstava divljine znatno širih od nacionalnih parkova, koji, ističe, nisu bili dovoljno veliki prostor za očuvanje niza divljih vrsta.
Skladna piramida života
Umjesto raširenije prakse gledanja na prirodu kroz prirodnu ravnotežu, Leopold je radije gleda kroz piramidu života.
Zemljište za Leopolda nije puko tlo, nego je „vrelo energije“ koja kružno teče kroz tlo, biljke i životinje, a hranidbeni lanci su živi provodnici energije prema gore; jedino smrt organizama i njihovo raspadanje vraćaju energiju u tlo. To je visokoorganizirana struktura u kojoj svi članovi ovise jedini o drugima i koja se održava u stanju sklada.
Kada se u pojedinim dijelovima sustava tokovi energije promijene, drugi članovi se tome prilagođavaju, kaže Leopold, i naglašava da su evolucijske promjene spore i omogućuju prilagodbu. Međutim, sredstva koja je proizveo čovjek izazivaju nagle promjene, kojima po „nasilnosti, brzini i opsegu u prirodi nema ravna“.
Leopold kaže da te promjene proizvode nered u prirodi, i već u prvoj polovici 20. stoljeća ukazuje na klimatske promjene, koje su uzrok ili posljedica uznapredovale razorenosti prirodnih sustava.
Zahvati u prirodu ispravni su samo ako teže očuvanju cjelovitosti, stabilnosti i ljepote biotičke zajednice. Pogrešno je ako teže suprotnome, kaže.
Ozdravio iscrpljenu farmu
Leopold je pokretač zaštite divljine u Americi. Na njegov zagovor prvo takvo područje divljine, Gila, zaštićeno je 1924. godine. Sustav zaštite divljine se normativno zaokružio zakonom iz 1964. godine. Na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu osnovao je i vodio prvu katedru lovstva uopće.
Prevoditelj i pisac pogovora Siniša Golub ocjenjuje da je Leopold bio više od znanstvenika, profesora i spisatelja. Bio je praktičar u provedbi svojih ideja. U posljednjih petnaestak godina života, sa obitelji je zasadio više od 40 tisuća drveća na farmi kod Barabooa u Wisconsinu. Kupio je iscrpljenu farmu, te je „ozdravio“ i živio skromno ondje u jednoj daščari godinama.
Iako su na Leopoldu odrasle brojne generacije svjetskih prirodoslovaca, ekologa i aktivista zaštite prirode, on u Hrvatskoj do sada nije bio prevođen, ističe Golub.
Treba nam više nego ikad, a ovom knjigom spoznat ćemo da nismo sami kad zbog ekološke savjesti suosjećamo s prirodom oko nas. Teme koje su danas aktualnije nego ikad, Leopold je promišljao već prije 80 godina, zaključuje Golub.