Europska komisija je u srijedu predstavila veliki paket zakonodavnih prijedloga koji bi trebali osigurati smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine. Zakonodavni paket pod nazivom “Fit for 55”, ključni je element Europskog zelenog plana, koji predviđa da EU do 2050. postane klimatski neutralan. Da bi se taj cilj mogao ostvariti, procjenjuje se da će do 2030. godine treba smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto u odnosu na 1990. godinu.
Trenutačno je na snazi cilj smanjenja stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na 1990. U vezi s tim, u svibnju 2018. godine donesena je uredba o raspodjeli tereta među državama članicama kojom je propisano koliko svaka članica mora smanjiti emisiju stakleničkih plinova u području cestovnog prometa, grijanja zgrada, poljoprivrede, malih industrijskih pogona i upravljanja otpadom kako bi se emisije iz tih sektora na razini EU-a prosječno smanjile za 30 posto u odnosu na 2005. godinu. Sektori pokriveni tom uredbom odgovorni su za 60 posto emisija stakleničkih plinova. Prema toj uredbi Hrvatska je trebala smanjiti emisiju za 7 posto do 2030.
Prema novom prijedlogu uredbe, svim državama članicama povećan je cilj smanjenja emisija, pri čemu se vodilo računa o bogatstvu država članica. Bogatije članice trebat će znatno više smanjiti svoje emisije u odnosu na siromašnije. Najmanje smanjenje propisano je Bugarskoj, koja po uredbi iz 2018. godine nije uopće trebala smanjivati emisiju, a sada se predlaže da treba smanjiti za 10 posto. Slijedi Rumunjska koja treba smanjiti emisije s prethodnih dva na 12,7 posto, zatim Hrvatska s prethodnih 7 na 16,7 posto. S druge strane, Švedskoj i Luksemburgu povećan je cilj smanjenja s prethodnih 40 na 50 posto.
Prijedlog uredbe predviđa postupno smanjenje emisija za svaku godinu do 2030. Budući da su cestovni promet i grijanje zgrada odgovorni za 55 posto emisija, predviđa se da ti sektori ubrzaju smanjivanje, koje je do sada bilo nedovoljno, a kod cestovnog prometa emisije su čak i povećane.
Prema prijedlogu uredbe, države članice će na raspolaganju imati fleksibilne mehanizme kako bi na troškovno učinkovit način postigle svoje ciljeve. Primjerice, ako neka država u jednoj godini smanji emisiju više nego što je propisano u sljedećoj će moći povećati emisiju za onoliko koliko je premašila cilj u prethodnoj godini. Države članice također će moći međusobno kupovati i prodavati emisije, s čime se postiže dostizanje cilja na razini EU-a, a da pritom one države koje nisu dovoljno smanjile emisije plate onima koje su u tome bile bolje.