Pitanje obaveznog označavanja kvalitete hrane u EU već je neko vrijeme aktualno, posebno od kad je najavljeno da će označavanje prehrambenih proizvoda biti obavezno za sve države članice. Europska će komisija tako krajem 2022. predstaviti prijedlog oznake koja će biti jedinstvena za sve zemlje EU.
Jedan od kandidata, moguće i favorita, je Nutri-Score oznaka koja se upotrebljava u Francuskoj od 2017., a koriste je i Španjolska, Nizozemska, Belgija, Njemačka, Švicarska, Luksemburg.
Ova oznaka rangira namirnice prema udjelu šećera, masnoća, zasićenih masnih kiselina, proteina, vlakana i soli, te ih smješta u kategorije A, B, C, D ili E, označene bojama od zelene do crvene, pri čemu je A (zelena) najviša, a E (crvena) najniža ocjena.
Cola zdravija od maslina?
Iako je cilj označavanja hranjive vrijednosti namirnica da pomogne potrošačima u zdravstveno osviještenom izboru hrane te da proizvođače potakne na proizvodnju zdravijih namirnica, način na koji Nutri-Score označava neke tradicionalne proizvode postiže suprotan učinak. Primjerice, maslinovo ulje zbog visokog udjela masnoća ima ocjenu C dok Coca-Cola Zero ima ocjenu B - jer ne sadrži šećer već umjetna sladila.
Zbog ove se nelogičnosti bune maslinari u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj. Španjolska je čak najavila da će potpuno izuzeti maslinovo ulje iz sustava označavanja.
Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, Tomislav Sokol, kao izvjestitelj europskih pučana (EPP) za strategiju Od polja do stola u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, u razgovoru za Hinu upozorio je da označavanje maslinovog ulja onako kako to provodi sustav Nutri-Score, šalje krivu poruku potrošačima, a možda i šteti tržišnoj poziciji maslinovog ulja.
“Ne smije se potrošače navoditi na zaključak da je konzumacija gaziranog pića s umjetnim sladilom poželjnija od konzumacije maslinovog ulja. Stoga sam od Komisije zatražio da za proizvode sa zaštićenom oznakom porijekla vrijede posebni uvjeti označavanja”, rekao je Sokol u razgovoru za Hinu.
Osim označavanja hranjivih vrijednosti, prehrambeni proizvodi bi trebali dobiti i oznaku održivosti proizvodnje.
“Strategija ima neka područja koja treba doraditi i ovo je jedno od njih, neke stvari se temelje na studijama, neke ne, zbog čega smo predložili amandman, koji je i usvojen, da sva rješenja moraju biti znanstveno utemeljena”, kaže Sokol.
Kada je riječ o nejednakoj kvaliteti proizvoda unutar različitih zemalja EU-a, Sokol smatra da treba otići korak dalje od trenutnog rješenja: “Razlike u kvaliteti treba jasno definirati kao nepoštene poslovne prakse, naime, različita kvaliteta proizvoda još uvijek nije na crnoj listi nepoštenih poslovnih praksi i na potrošaču je teret dokazivanja lošije kvalitete. To nije u redu jer omogućava relativizaciju kvalitete”.
“Istraživanje Komisije pokazalo je da su razlike u sastavu proizvoda koji se prezentiraju na isti ili sličan način pronađene kod gotovo trećine ispitanih uzoraka u državama članicama EU-a”, navodi Sokol no napominje da "treba reći da ne postoji određeni geografski obrazac pojavnosti tih razlika".
"Ne možemo reći da su proizvodi u istočnoj Europi uvijek manje kvalitetni nego u zapadnoj i obrnuto”, dodaje hrvatski europarlamentarac.
Strategiju treba pratiti edukacija poljoprivrednika
Implementacija strategije Od polja do stola trebala bi donijeti pravedniji i održiviji sustav proizvodnje i prodaje hrane u EU, no postavlja se pitanje u kojoj će mjeri smjernice Strategije biti izvedive na lokalnoj razini i kako će to utjecati na hrvatsku poljoprivredu, s obzirom na troškove i druge zahtjeve tog procesa.
“Implementacija smjernica Strategije ne smije dovesti do pada proizvodnje, troškovi tranzicije moraju biti popraćeni europskim sredstvima, a na proizvođačima je da pripreme projekte i povuku sredstva”, smatra Sokol.
Uz financije, jedno od najvažnijih pitanja zelene tranzicije je i edukacija poljoprivrednika, uz uvođenje novih proizvodnih praksi, što u Hrvatskoj nije na zadovoljavajućoj razini. Sokol smatra da je po tom pitanju za Hrvatsku ključno ojačati vezu između znanstveno-akademske zajednice i gospodarstva.
“To je veliki potencijal koji nije iskorišten. No, u nacionalnom planu oporavka predviđeno je 7,5 milijardi kuna za obrazovanje i znanost, a tu spadaju i ulaganja u prirodne i tehničke znanosti, što uključuje i edukaciju u području poljoprivrede”, naveo je Sokol.
Zabrana uvoza neekoloških proizvoda
Važan segment Strategije od polja do stola je i regulacija vanjskotrgovinskih odnosa radi sprečavanja eksternalizacije zagađenja, kako se ne bi dogodilo da EU proizvodi uz nizak ugljični otisak, a istovremeno se uvoze proizvodi napravljeni uz znatno niže ekološke standarde.
EU tako planira u vanjskotrgovinske sporazume uvrstiti klauzule o održivosti što bi, primjerice, rezultiralo zabranom uvoza proizvoda koje se temelje na krčenju šuma i sl.
“Outsourcing proizvodnje prakticira se već desetljećima, prvo u Kinu, danas u Vijetnam i Filipine. Kada govorimo o zemljama koje su manje tehnološki razvijene, one će preuzeti svu industriju koju mogu sa zapada, a kasnije će onda razmišljati o ekološkim standardima”, tumači Sokol.
Dodaje da je ovo pitanje jedan od ključnih problema Zelenog plana.
“EU emitira oko 8-9 posto CO2 na svjetskoj razini, a najviše ulaže u tranziciju, te svojim ulaganjima kratkoročno sebi smanjuje konkurentnost, međutim, na globalnoj razini to nema značajan učinak jer puno veći proizvođači slijede svoje političke agende”, naveo je Sokol.
“Razvoj ove situacije ovisi o snazi EU-a na globalnoj sceni, a najveći problemi su nedostatak jedinstvenog sustava odlučivanja, različiti interesi članica te nedostatak alata kojima bi se uvjetovalo poštivanje ugovornih obveza”, zaključio je Sokol u razgovoru.