Specifičnost je Europske unije da je vode dvije osobe što ponekad zbunjuje čelnike država i vlada na međunarodnim događajima ili samitima.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel dužnost su preuzeli prije godinu dana no pandemija koronavirusa već je bila na vratima i vremena za medeni mjesec u kojem će uskladiti korak nije bilo.
"Početak pandemije bio je razoran za oboje", kaže Rosa Balfour, direktorica Carnegie Europe upitana da ocijeni kako su se njih dvoje snašli na početku neočekivane krize.
Kaos zbog zatvaranja unutarnjih granica, jednostrana zabrana izvoza medicinske opreme, ukratko, u to je vrijeme kontinent pružao sliku sebičnog nejedinstva jer su zemlje članice birale nacionalni interes ispred europskog duha.
Pred takvom instinktivnom politikom 'moja zemlja na prvom mjestu', dvoje lidera bilo je bespomoćno, a Italija, prva i najteže pogođena koronavirusom bila je ogorčena jer su njezini europski partneri samo u tišini promatrali što se ondje događa.
U to vrijeme kada su tisuće umirale u pretrpanim bolnicama na sjeveru Italije, posjet dvoje lidera bio bi Italiji pružio izuzetno snažnu podršku i pokazao da nije sama, smatra Yves Bertoncini, savjetnik za europska pitanja. "Propustili su zlatnu priliku", dodaje.
U njihovu obranu može se reći da je sama priroda vodstva EU takva da najviši dužnosnici iz Bruxellesa teško mogu zablistati.
Obje te dužnosti neizborne su, odnosno biraju ih nacionalni lideri 27 zemalja članica i rijetko su to imena poznata prosječnom europskom biraču.
Ali kad stvari pođu po zlu nacionalni političari ne oklijevaju okriviti Bruxelles, pa i po cijeni da pothranjuju euroskepticizam koji, zorno je to pokazao slučaj Velike Britanije, preraste u lavinu koja završi razdruživanjem od Europske unije.
U travnju je bivša ministrica obrane Von der Leyen zamolila Italiju za oprost i velik dio idućih mjeseci čelnici su posvetili tome da EU popravi pogreške iz prvih ključnih dana.
Predsjednik Europskog vijeća, bivši belgijski premijer Michel, privolio je na samitu u srpnju čelnike 27-orice da unatoč otporima prihvate 1,2 bilijuna eura vrijedan plan oporavka i proračuna EU. To je uspjeh čak iako su ga naknadno zasjenili veto Poljske i Mađarske, dviju članica nezadovoljnih politikom da se dodjela novca vezuje uz vladavinu prava.
Sve se to dogodilo zahvaljujući kancelarki Angeli Merkel koja je na poticaj Francuske okrenula dugogodišnju njemačku poziciju i predložila velik plan za oporavak koji će se namaknuti zaduživanjem EU-a na tržištima.
S tim paketom von der Leyen osvojila je više utecaja "u katedrali EU-a", kaže Balfour.
Njezina komisija bit će ta koja će proslijediti novac članicama i donositi ključne odluke o europskom gospodarskom oporavku.
Gospođa Europa
Stručnjaci se slažu da je von der Leyen, inače školovana za liječnicu, postigla uspjeh preuzevši brigu za nabavu budućih cjepiva protiv covida za stanovništvo EU-a, a riječ je o šest ugovora za 1,2 milijarde doza.
Ta inicijativa vodila je "obnovi povjerenja u Europu, koja je bila vrlo niska na početku pandemije", kaže Balfour.
No u usporedbi s prethodnicima, tandem Von der Leyen-Michel nije se još dovoljno snažno nametnuo u očima promatrača Europske unije.
Luuk Van Middelaar, koji je bio u kabinetu bivšeg predsjednika Hermana Van Rompuya, smatra da sadašnji duo još nema određenu "političku težinu".
"Donald Tusk i Jean-Claude Juncker bili su politički daleko iskusniji", rekao je o prethodnicima na čelu Europskog vijeća i Komisije.
"Europsku politiku i jedinstvo oni su predstavljali na drukčiji način. Iz toga proizlazi da danas gospođu Europu zapravo utjelovljuje gospođa Merkel", kazao je.
Istina je da se teško takmičiti s Junckerom koji je već bio veteran Europske unije kada je stigao na čelo Komisije, a k tomu je Von der Leyen hendikepirana uvjetima u kojima je imenovana nakon europskih izbora 2019.
Izbor bivšeg belgijskog premijera za predsjednika Europskog vijeća nije bio neočekivan, no izbor Von der Leyen bio je potpuno iznenađenje.
Von der Leyen je izvan svoje zemlje bila gotovo potpuno nepoznata, a predložio ju je francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je odbio kandidaturu njemačkog eurozastupnika Manfreda Webera, kandidata kojeg su podržavali Merkel i Europski parlament.
Zbog svega toga, prva žena koja je došla na čelo Europske komisije, izabrana je zbilja tankom većinom.
"Važno je prisjetiti tko ju je imenovao" kaže Bertoncini i dodaje kako ta činjenica "objašnjava zbog čega joj je tako teško nametnuti se, a kamoli suprotstaviti se zemljama članica, napose Francuskoj i Njemačkoj".