Okvir EU-a za zaštitu okoliša određenim se pitanjima bavi suviše površinski da omogući ponovnu uspostavu dobrog stanja okoliša u morima, a financijska sredstva EU-a rijetko se upotrebljavaju za potporu očuvanju morskih vrsta i staništa.
Revizori su utvrdili da se zaštićenim morskim područjima u stvarnosti pruža ograničena zaštita te da i dalje dolazi do prelova, posebice u Sredozemnom moru, navodi se u priopćenju Suda.
Prelov označava stanje u kojem je stopa izlova ribe veća od njezine prirodne stope prirasta kroz reprodukciju i stopu preživljavanja. Prelov ne samo da šteti pojedinoj vrsti već redovito ruši čitave morske hranidbene mreže i na taj način šteti morskim ekosustavima u cjelini.
EU predano radi na zaštiti morskog okoliša provedbom svojih politika u području okoliša i ribarstva. Glavne politike EU-a u području okoliša utvrđene su Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji, Direktivom o pticama i Direktivom o staništima te uključuju uspostavu mreže zaštićenih morskih područja.
Svrha je zajedničke ribarstvene politike EU-a zajamčiti da su ribolovne aktivnosti održive za okoliš i svesti njihove nepovoljne učinke na morski ekosustav na najmanju moguću razinu, kao i staviti na raspolaganje odgovarajuća financijska sredstva.
Međutim, EU nije uspio zaustaviti gubitak bioraznolikosti u europskim morima, upozorava Sud.
„S obzirom na njihovu važnost za gospodarstvo, društvo i okoliš, mora su istinsko blago. Međutim, mjere EU-a dosad nisu dovele do ponovne uspostave dobrog stanja okoliša u europskim morima, niti je njima postignuta održiva razina ribolova”, izjavio je João Figueiredo, član Europskog revizorskog suda zadužen za ovo izvješće.
„Rezultati naše revizije jasan su znak upozorenja u pogledu zaštite mora EU-a.”
Okvirom EU-a u praksi se pruža tek ograničena zaštita morske bioraznolikosti.
Zaštićena morska područja, kojih je više od 3000, vjerojatno su najistaknutija mjera za očuvanje mora. Iako se takvom mjerom uspostavila široka mreža zaštite, revizori ističu da ona ne ulazi u dubine.
To je u skladu s nedavnom procjenom koju je iznijela Europska agencija za okoliš (EEA), koja je utvrdila da se manje od 1 posto europskih zaštićenih morskih područja može smatrati potpuno zaštićenim morskim rezervatima.
Da bi zaštićena morska područja bila djelotvorna, njima bi se trebalo u dovoljnoj mjeri obuhvatiti najosjetljivije morske vrste EU-a i njihova staništa, uključujući, po potrebi, uvođenje ograničenja ribolova, te bi se tim područjima trebalo dobro upravljati. To nije ni približno slučaj, ističe Sud.
Slično tome, regulatorni instrumenti kojima se politika EU-a o morskoj bioraznolikosti povezuje s ribarstvenom politikom EU-a u praksi ne funkcioniraju dobro. U morskim područjima obuhvaćenima ovim ispitivanjem takvi instrumenti još nisu uspješno upotrijebljeni, dodaje.
Zakonodavstvo EU-a uključuje odredbe o ugroženim vrstama i staništima, ali one su starije od 25 godina i njima se ne uzimaju u obzir najnovije znanstvene spoznaje, napominje.
Ribolov ima znatan učinak na morski okoliš. Iako se zahvaljujući provedbi zajedničke ribarstvene politike stanje ribljih stokova u Atlantskom oceanu počelo poboljšavati, u Sredozemnom moru nisu zabilježeni bitniji znakovi napretka. Ribolovne stope u Sredozemnom moru dvostruko su veće od održive razine, upozoravaju revizori.
Europska agencija za okoliš navela je u jednom nedavnom izvješću da je samo 6 posto stokova u Sredozemnom moru obuhvaćenih njezinom procjenom ispunjavalo kriterije najvišeg održivog prinosa.
Iako je politikama EU-a predviđeno da se financijskim sredstvima EU-a pruža potpora zaštiti morskog okoliša, tek se mali dio raspoloživih sredstava upotrebljava u tu svrhu.
Za razdoblje 2014. – 2020. Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo dodijeljeno je 6 milijardi eura. Međutim, revizori procjenjuju da su četiri države članice koje su posjetili (Španjolska, Francuska, Italija i Portugal) upotrijebile tek 6 posto tih sredstava za mjere koje su izravno povezane s očuvanjem i dodatnih 8 posto za mjere s manje izravnim učinkom na očuvanje. Od toga su za ograničavanje učinka ribolova na morski okoliš upotrijebile manje od 2 milijuna eura (0,2 posto).
Ipak, financijskim sredstvima EU-a može se ostvariti pozitivna promjena, kao što pokazuju dobri primjeri projekata financiranih iz programa EU-a LIFE i Interreg.
Revizijom je obuhvaćeno razdoblje od 2008., kada je donesena Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji, do ožujka 2020. U središtu revizije bili su Biskajski zaljev i iberijska obala, Makaronezija i zapadno Sredozemno more. Revizori su posjetili države članice čije su obale smještene uz ta morska područja, a to su Španjolska, Francuska, Italija i Portugal.
Sud predstavlja svoja tematska izvješća Europskom parlamentu i Vijeću EU-a, kao i drugim zainteresiranim stranama, kao što su nacionalni parlamenti, dionici u predmetnom sektoru i predstavnici civilnog društva. Velika većina preporuka koje Sud iznosi u svojim izvješćima provede se u djelo, navodi se u priopćenju.