Katalenić, koja je oslijepila kada joj je bilo 15 godina, pridružila se početkom 1990-godina grupi volontera koji su radili na osnivanju Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Danas se kao predsjednica udruge bavi unapređenjem mobilnosti slijepih i osoba s invaliditetom uključivanjem pasa pomagača, što predstavlja preduvjet njihovoj socijalnoj uključenosti u zajednicu.
EU je od 2014. do 2020. godine stavila Hrvatskoj na raspolaganje ukupno 10,7 milijardi eura za razne projekte kako bi smanjila zaostatak za razvijenim dijelovima bloka od 28 država. Za dva mjeseca istječe to razdoblje a počinje teći novo od 2021. do 2027. godine. Udruga je provela nekoliko projekata financiranih iz europskih fondova.
„Kreirali smo projekte kojima smo u profesionalnom smislu pomicali granice, unapređujući tako sigurnost kretanja i kvalitetu života slijepih osoba u Hrvatskoj“, kaže Katalenić koju Europska komisija naziva „lokalnim herojem“.
Njoj je u dobi od 13 godina bio dijagnosticiran glaukom, očni tlak koji je uzrokovao postepeni gubitak vida, a do 15. godine je ostala u potpunosti slijepa. Da joj se to dogodilo danas, samo jedan operativni zahvat riješio bi problem a njen bi vid bio sačuvan. No tih 1960-ih godina medicina nije bila dovoljno razvijena pa se djevojčica u pubertetu morala priviknuti na život u mraku.
"Prilagodba kod svakoga osobno ovisi, prije svega o tome koliko čovjek brzo prihvati novonastalo stanje", kaže. "Sljepoća je vrlo složen i težak invaliditet jer vidom čovjek percipira oko 90 posto informacija iz okruženja. Svatko od nas, međutim, ima preostala osjetila kojima kompenzira vid", dodaje.
Mnogi se slijepih osoba obično sjete tek 4. siječnja kada se obilježava Dan Brailleova pisma. Na taj dan godine 1809. je rođen Loius Braille, izumitelj pisma za slijepe, koji je milijunima ljudi diljem svijeta promijenio život.
"Danas su razvijeni brojni servisi podrške kojih u mojoj mladosti nije bilo. Moj je životni put stoga bio znatno teži i složeniji od današnje stvarnosti", kaže Katalenić.
U posljednjih se 15-ak godina u Hrvatskoj radi više na zapošljavanju slijepih osoba, no za njihovo uspješno uključivanje na tržište rada ključno je obrazovanje.
„No sadašnje ne odgovara niti sposobnostima slijepih, a niti je prilagođeno potrebama poslodavaca“, upozorava Katalenić.
„Uz to podjednako je važna upravo neovisnost u kretanju, jer tko će me zaposliti, ako ne mogu samostalno doći na posao. Zagreb je u zapošljavanju slijepih učinio velik iskorak, ali zato druge sredine u Hrvatskoj znatno zaostaju. I dalje tvrdim da su predrasude te koje ograničavaju zapošljavanje i slijepih i drugih osoba s invaliditetom“, dodaje.
Hrvatska udruga za školovanje pasa i mobilitet je još 2011. godine, dvije godine prije nego je Hrvatska ušla u EU, sudjelovala u projektu financiranom iz europskih fondova. Taj je projekt bio usmjeren na edukaciju poslodavaca o slijepim osobama kao nepoznatom i neiskorištenom potencijali na tržištu rada. Provodili su ga u sedam hrvatskih županija, a u radionicama je sudjelovalo ukupno 154 predstavnika poslodavaca.
„Od prije poznati, ali tada ponovo potvrđeni zaključak bio je da su predrasude ključna kočnica u prepoznavanju slijepih, a tako i drugih osoba s invaliditetom kao potencijala na tržištu rada“, kaže Katalenić.
Drugi EU projekt odvijao se od 2014. do 2015. godine te je bio usmjeren na razvoj usluge mobilne podrške za slijepe osobe u Hrvatskoj, a ukupna mu je vrijednost bila 1,4 milijuna kuna od čega je Udruga dala 15 posto novca.
„To je bila prigoda da izradimo Standarde i Program osposobljavanja mladih stručnjaka za instruktore orijentacije i mobiliteta slijepih“, objašnjava Katalenić.
Program edukacije je obuhvaćao ukupno 500 sati teorijskog i praktičnog rada, a u edukaciju je bilo uključeno 12 osoba. Praktičnu su primjenu provjerili zapošljavanjem 3 završena instruktora, koji su u narednih šest mjeseci u lokalnim zajednicama osposobili 29 slijepih osoba za samostalno kretanje korištenjem tehnike bijelog štapa.
Verifikacijom tog programa edukacije od strane ministarstva znanosti i obrazovanja verificirano je i zanimanje instruktora orijentacije i mobiliteta.
„Važno je naglasiti da je 9 osoba od njih 12, po završetku edukacije zaposleno u ustanovama ili udrugama koje se bave slijepim osobama“, napominje Katalenić.
Udruga trenutno provodi projekt "Osigurajmo bolju socijalnu uključenost slijepih" kroz pružanje usluge videćeg pratitelja. Projekt traje 2 godine, a financijska mu je vrijednost 488.212 kuna.
„Na taj način osiguravamo pratnju za 12 slijepih osoba kada im je to neophodno za obavljanje određenih životnih obveza ili zadovoljenje potreba, koje ne predstavljaju uobičajenu svakodnevicu poput odlaska liječniku, mjesečne nabavke, iščitavanja dokumentacije, usluge banke i sl.“, objašnjava ta europska „lokalna junakinja“
Sredinom 2018. godine udruga je aplicirala na natječaj "Širenje mreže socijalnih ustanova".
„I taj smo put bili inovativni s idejom da u šest hrvatskih institucija educiramo radne terapeute i rehabilitatore, koji bi u svakodnevni rad s korisnicima uključivali terapijske pse", kaže predsjednica udruge.
Katalenić će nastaviti tražiti europski novac kako bi popravila situaciju slijepih osoba no kaže kako "u Hrvatskoj procesi procjene projekata traju beskonačno dugo".