Iako poznat kao "otac SF-a" Wells je radio u mnogim žanrovima, napisao brojne romane, pripovijetke, satire, biografije i društveno angažirane rasprave i članke, a bio je i jedan od najvažnijih britanskih zagovornika društvenog progresivizma i socijalističkih doktrina.
Mnoga njegova djela nagovijestila su stvarne događaje - "Otok doktora Moreaua" (1896) razvoj genetike, "Vremenski stroj" (1895) i "Nevidljivi čovjek" (1897) otvorili su zanimljiva pitanja na području fizike te "Rat svjetova" (1898) i "Rat na nebu" (1907) koji su, iako pripadaju žanru znanstvene fantastike, nagovijestili budućnost agresivnog razvoja vojne industrije i utrke u naoružanju.
U većem broju djela Wells je društveni kritičar, a ta je dimenzija njegova umjetničkog rada bila i najbolje prepoznata za njegova života. Romani "Kipps: Priča o jednostavnoj duši" (1905) i "Povijest gospodina Pollyja" (1910) dickensovskih su kvaliteta, uz nezanemarivu količinu komike, napominju iz Društva za promicanje književnosti na novim medijima, nositelju projekta besplatnih elektroničkih knjiga.
"Unatoč povremenim političkim otklonima i dominaciji mračnih i pesimističnih tema potkraj stvaralaštva, kod Wellsa dominira liberalni optimizam, kritika i odbacivanje viktorijanskih uzusa i propitkivanje etičkih i seksualnih normi ukorijenjenih tijekom 19. stoljeća", dodaje se.
Za svoj izniman doprinos književnosti čak je četiri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu, iako je, navodno zbog svojih tada preradikalnih stavova, nikad nije osvojio.
"Nevidlijv čovjek" i "Otok doktora Moreaua" dobili niz pohvala, ali i kritika
Njegov "Nevidljivi čovjek" objavljen je 1897. godine, isprva kao niz tekstova što su jednom tjedno izlazili u časopisu Pearson's Weekly, a tek onda kao klasična ukoričena knjiga.
Najžešći Wellsovi kritičari priznali su da je to izvrsno djelo, jedno od prvih djela iz kojeg se u literaturi i kasnije na filmu razvio tipizirani lik briljantnog znanstvenika nesposobnog za nošenje s najbanalnijim životnim problemima.
Roman govori o mladom znanstveniku Griffinu koji usprkos svojoj genijalnosti živi u bijedi i beznađu dok mu ne padne zamisao da postane nevidljiv. Ipak, ništa mu ne ide po planu i on tone u sve veći jad i agresiju dok se u jezivoj završnici ne pretvori u posve pomahnitalo neljudsko čudovište.
Wellsov "Otok doktora Moreaua" je po objavi 1896. izazvao buru rasprava i kritika, znanstvenih tako i moralnih. Bilo je to vrijeme kad je područje genetike još bilo u povojima, a Darwinova teorija evolucije osuđivana kao "sotonska ideja koja je dokinula Boga“.
Wells koji je i sam bio biolog i pristaša Darwinovih ideja nazivan je "bezbožnikom“, "vražjim pomoćnikom“, te još mnogim pogrdnim imenima, iako je bilo jasno da radnja romana može biti samo plod mašte.
U romanu prvi od dvojice glavnih likova, doktor Moreau, na pustom otoku kirurškim zahvatima pretvara životinje u neobična stvorenja koja prestaju biti životinje i postaju niskointeligentna, nakazna inačica ljudskih bića.
Spletom okolnosti Moreau i njegov pomoćnik odlučuju spasiti brodolomca nakon čega nastane potpuni kaos u kojem se granice između "životinjskih“ nagona i "uzvišene“ ljudskosti nepovratno izbrišu.
Po podacima mnogih svjetskih književnih časopisa taj je roman rangiran među najčitanija djela 20. i 21. stoljeća, Hollywoodski studiji snimili su nekoliko zapaženih filmskih adaptacija.