Učenice i učenici trećih i četvrtih razreda osnovne škole trebali bi sa svojim nastavnicama i nastavnicima, po nastavnom planu i programu, posjetiti Muzej grada Zagreba, ali to zbog poznatih razloga trenutačno nije moguće.
Kako bi oni barem virtualno mogli 'prošetati' kroz stalni muzejski postav, MGZ je u četvrtak priopćio da je za učenike nižih razreda osnovne škole pripremio i online edukativni vodič.
Medo odlično poznaje povijest Zagreba - pa tu je i živio
Da bi putovanje kroz zagrebačku povijest bilo pouzdano i zanimljivo brine se vodič Medo koji tu povijest odlično poznaje jer je u Zagrebu dugo živio i grad njeguje spomen na njega. Tako se, primjerice i njegova gora zove Medvednica i na njoj je Medvedgrad, Zagreb ima i svoju Medvedgradsku ulicu, jedan medo pronađen je i na mjestu sadašnje zgrade MGZ-a, sva djeca vole svoje plišane medvjediće, volimo se svi osladiti i medvjeđim šapama, i još puno toga.
MGZ postoji već više od stotinu godina, a utemeljila su ga Braća Hrvatskoga zmaja 1907. Sadašnji stalni muzejski postav tek je šesti u nizu i datira iz 1997. kada je muzej obnovljen i njegova je bogata zbirka postavljena u odgovarajućem prostoru u skladu s dostignućima suvremene muzeološke tehnologije.
Povijest Zagreba od prapovijesti do danas
Pripovijest o Zagrebu počinje s prvim prapovijesnim naseljem sagrađenim još u 7. stoljeću prije Krista, što se vidi i na arheološkoj karti.
Učenike se podsjeća i na godinu 1094., kada je tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Ladislav osnovao Zagrebačku biskupiju, kao i na Zlatnu bulu koju je 1242. zagarebačkom Gradecu dao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. kojom ga je, iz zahvalnosti što mu je pružio zaštitu pred navalom Tatara, oslobodio plaćanja mnogih poreza.
Ne zaboravlja se ni legenda o postanku imena Zagreb koja kaže da je grad početkom 14 st. zahvatila suša, a njegov biskup bl. Augustin Kažotić izmolio je od Boga vodu te se, kada je "zagrebao" zemlju, pojavio izvor vode.
Vodič Medo kaže i da puno stoljeća nakon prvoga naselja - u srednjem vijeku Zagreb zapravo čine dva odvojena grada - crkveni Kaptol i slobodni kraljevski Gradec, koji su ipak međusobno povezani životom.
Učenici mogu iz vodiča naučiti i o povijesti zagrebačke katedrale tijekom koje je nekoliko puta stradala, ali je i uvijek obnovljena, kao i o crkvi Sv. Marka i njezinoj nekad bogato urešenoj baroknoj unutrašnjosti koja ju povezuje s mnogim umješnim obrtnicima zgarebačkoga Gradeca, koji karakteriziraju život Gradeca, ali i Kaptola od 17. do 19. stoljeća.
Na prvom katu Muzeja spominje se povijest klarisa i njihova samostana i prikazuje ga na maketi koja pokazuje čitav arhitektonsko-urbanistički kompleks: samostan klarisa (1650.), Popov toranj (1247,), žitnicu (1657) i Nova, kasnije Opatička vrata (18 st.).
Medo ističe i važnost pobožnosti i obrazovanja koje sa sobom u 17. stoljeću donose redovnici, a posebice štovanje Blažene Djevice Marije u Zagrebu i okolici. Podsjeća i na život velikaša u Zagrebu, trgovački život u gradskom Podgrađu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće te na doba Hrvatskoga narodnog preporoda. Ne propušta podsjetiti ni na bogati kazališni životu Zagreba, pa spominje opernu primadonu Milku Trninu, koja je na prijelomu 19. i 20. stoljeća predstavljala Hrvatsku diljem svijeta.
Spominju se i hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc, senator i književnik August Šenoa, te podsjeća na bogatu umjetničku ostavštinu najznačajnije njemačke glumice Tille Durieux, koja je našla utočište u Zagrebu, pobjegavši pred Hitlerom, na zbirku mehaničkih glazbenih automata urara i sakupljača Ivana Gerersdorfera, zbirku stare ambalaže dr. Ante Rodina.
I dok svi znamo da je boja Zagreba plava, Medo učenike podsjeća da je prva zastava Zagreba bila crvena, a plava boja postala je službena 1896.
Ali, spominje i ratove - dva svjetska rata koja su ostavila traga na životu grada i njegovih stanovnika, kao i poslijeratno nicanje Novoga Zagreba te prepoznatljive crtiće iznikle u svjetski poznatoj Zagrebačkoj školi animiranoga filma.
Dolazi i do nedavne povijesti i Domovinskog rata kada su brojni Zagrepčani otišli braniti domovinu, a Zagreb je primio 130 tisuća izbjeglica i prognanika, do stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske, te proslave 900. obljetnice osnutka zagrebačke biskupije koju je 1994. okrunio posjet sv. pape Ivana Pavla II. Zagrebu.
Na kraju se učenike poziva da se jave muzejskoj pedagoginji i sudjeluju na edukativnim i kreativnim radionicama kako bi naučili još više.