Ministri financija zemalja EU-a razgovarali su u srijedu o mogućem zajedničkom odgovoru na posljedice epidemije u gospodarstvu. Složili su se da je situacija izvanredna i da epidemija predstavlja "događaj na koji vlade ne mogu utjecati".
U takvim slučajevima europski proračunski propisi dopuštaju vladama da obustave mjere smanjenja potrošnje i javnog duga kako bi riješili problem. Klauzula fleksibilnog pristupa propisima ne propisuje limit za deficit i dug, podsjeća Reuters.
"Načelno gledano, postignut je politički sporazum da vlade mogu po vlastitom nahođenju koristiti proračunska sredstva kako bi riješile krizu, o Paktu za stabilnost i rast razmišljat ćemo kasnije", kazao je za Reuters neimenovani dužnosnik nakon telekonferencije održane u srijedu.
Još su dva neimenovana dužnosnika potvrdila tu informaciju, dodajući ipak da će dodatna potrošnja morati biti jasno povezana s ublažavanjem posljedica epidemije, što će morati potvrditi Europska komisija.
"Sastanak je održan nakon što je Europska komisija izvijestila da će gospodarstvo eurozone ove godine porasti slabije od 1,2 posto, procijenjenih sredinom veljače, iako još nije moguće procijeniti koliko.
Zasada je bolje da vlade same pripremaju mjere nego da se one utvrđuju na razini Europske unije jer će tako stvari ići brže.
"Budući da je riječ o hitnom slučaju... efikasnije je da vlade budu prve na potezu", kazao je treći dužnosnik koji je sudjelovao u raspravi.
"Fiskalni propisi uključuju klauzulu koja predviđa rješenje za takve situacije, u međuvremenu će Europska komisija pokušati pojasniti kako će se ona primjenjivati, kakve su mjere u pitanju. Naglasak će biti na ciljanim, pravodobnim, privremenim mjerama", dodao je.
"Povrh toga, bude li rast ozbiljno ugrožen, razmotrit ćemo poticajniju politiku na agregatnoj (europskoj) razini", napomenuo je, dodajući da će ta poruka još neko vrijeme ostati prilično neodređena.
Nakon propasti američke banke Lehman Brothers EU je krajem 2008. godine usvojio Europski plan za oporavak na temelju kojeg je u gospodarstvo iduće godine ubrizgano oko 200 milijardi eura, 1,5 posto tadašnjeg BDP-a EU-a, kako bi se potaknula potražnja i ojačalo povjerenje.
Posrijedi je bio agregatni iznos za koji je procijenjeno da je primjeren a trebao je funkcionirati i kao referentna vrijednost za vlade pri odlučivanju o dopuštenom povećanju potrošnje. Mnoge su je vlade premašile.
"Nije jasno kako bi stvari funkcionirale u aktualnom slučaju, sigurno bi iznos morao biti povezan s ulaganjima u političke prioritete", kazao je treći dužnosnik. "Još je prerano za procjene, između ostalog i zato što nije jasno kako bi poticanje potražnje riješilo problem s lancima nabave."
Dužnosnici napominju i da bi bilo lakše sročiti odgovor na posljedice epidemije u gospodarstvu kada bi zemlje članice eurozone imale zajednički proračun a time i fiskalni prostor za ublažavanje vanjskih šokova.
Trenutno se razmatra prijedlog sedmogodišnjeg proračuna eurozone od skromnih 12,5 milijardi eura, i to u sklopu šireg proračuna Europske unije, pri čemu se Njemačka i Nizozemska protive takvim stavkama.