Autor predgovora Tomislav Jonjić ističe kako je Matoš najjasnija ilustracija izreke da je provincija stanje duha, a ne zemljopisni pojam.
Matoš je, tvrdi, neoboriv dokaz da Hrvatska i hrvatski nacionalizam nisu negacija, nego afirmacija ideje slobode i ideje Europe.
Europa, naime, postoji, smatra Jonjić, samo dok postoje takozvani mali narodi, koji ljubomorno čuvajući svoj jezik i svoju stopu zemlje, mogu pjevati o slobodi čovjeka i slobodi svoga naroda te slobodi kao prvoj pretpostavci ljepote.
Napominje kako je Matoševo pjesničko djelo neveliko, te kako nemali broj nacrta, nesvršenih skica i nedovršenih pokušaja koje u njemu nalazimo, treba pripisati njegovu emigrantskom potucanju si svakodnevnom, poslovičnom gladovanju.
Ocjenjuje kako ovaj izbor pjesama, rugalica i epigrama, premda subjektivan, pokazuje da je Matoš najzagrebačkiji i najhrvatskiji pjesnik, ali to da su njegovim imenom potpisani stihovi možemo nazvati ponajljepšim u hrvatskoj književnosti.
Knjiga "Pjesme, rugalice i epigrami - izbor" (119 str.) podijeljena je na dva dijela - Pjesme te Rugalice i epigrami.
Nakladnik napominje kako se, nastojeći načelno kronološki slijediti razvitak Matoševa pjesništva, u kojem je epigramske fragmente nerijetko teško razlučiti od poezije u užem smislu, izbor oslanja na kritičko izdanje Matošebig Sabranih djela iz 1973. i tamošnja tekstološka i pravopisna rješenja.
Antun Gustav Matoš rođen je u Tovarniku 1873., a preminuo u Zagrebu 1914.. Bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac.