Izloženo je oko 300 predmeta iz Hrvatske, Europe i cijelog svijeta, vezanih uz pokrivala za glavu u više cjelina, ovisno od njihove funkcije i značenja, od svadbenih, magijskih, obredno-običajnih, identitetskih, vjerskih, klasnih.
Autorice izložbe Aida Brenko, Vesna Zorić i Mareta Kurtin napravile su izbor koji pokazuje raznolikost muzejskog fundusa koji svjedoče o promjeni u dizajnu, materijalima, ali i kulturološkim, gospodarskim i političkim prilikama u određenim razdobljima.
Brenko kaže da su se za temu oglavlja odlučili jer najbolje predstavlja Etnografski muzej u povodu njegove stote obljetnice, prvi predmeti u njihovu fundusu bile su upravo ženske kapice, bili su to prvi predmeti koji su se percipirali kao etnografski, a i jedni od najinteresantnijih za proučavanje etnolozima koji su dolazili u Muzej.
"Činilo nam se da ćemo tom pričom ispričati i priču o povijesti muzeja, kriterijima za sabiranje predmeta, kako su se oni tijekom vremena mijenjali, interpretiral i prezentirali", rekla je Aida Brenko za Hinu.
Objasnila je da bogati fundus Etnografskog muzeja na izložbi nisu predstavili po geografskom ključu, nego u poglavljima, pa su nacionalnu građu predočili, primjerice, u prvom redu poculicama i pečama s područja Posavine i Moslavine, a početak različitih povijesnih razdoblja tipičnim ondašnjim pokrivalima, od ilirske preko pionirske do maskirne kape.
Po riječima Brenko, izložba donosi i nikad izlagane predmete, najstariji svadbeni šešir je iz Podravine s konca 18. stoljeća, no tu su i suvremeni primjeri koji pokazuju različite stilove života i pripadnost raznim slojevima društva, a ne samo seoskima.
Kako Muzej od samih početaka surađuje s obrtnicima i na ovoj izložbi predstavlja šešire koje su izradili poznati zagrebački klobučari, Kobali, Cahun, Škrgatić, ali i radove suvremenih dizajnera kojima je grada Etnografskog muzeja poslužila kao inspiracija.
Autorice vizualnog identiteta i likovnog postava su Katarina Perić i Iva Hrvatin.
Izložba će biti otvorena do kraja godine.