Naziv Bijenala "Ride Into the Sun" preuzet je od istoimene pjesme grupe Velvet Underground i utjelovljuje imanentnu težnju za boljim svijetom i životom koja se može završiti, kažu organizatori, "ugodnim snom o suncem obasjanoj Arkadiji, miroljubivom i prosperitetnom društvu idiličnog života ili noćnom morom paklenog svijeta prepunog ljudskih i prirodnih katastrofa."
Bijenale je osnovao umjetnički kolektiv Labin Art Express XXI kao eksperimentalnu platformu za realizaciju svog temeljnog projekta: izgradnje futurističkog Podzemnog grada 150 metara ispod površine zemlje u svrhu revitalizacije bivših istarskih ugljenokopa u Labinu i Raši koja je započela ove godine rekonstrukcijom izvoznog tornja okna Podlabin – šohta.
Po njihovim riječima, idući Bijenale ideju podzemlja ne podupire u ideološkom smislu, kao alternativu nebesima, već stvarnu, fizičku formu istraženog životnog prostora. "U ovom trenutku velike društvene regresije koja obilježava europski i širi internacionalni kontekst, 3. Bijenale industrijske umjetnosti otvara pozicije promišljanja novih horizonata koji će nadrasti atmosferu fragmentacije i osjećaj gubitka nade", ističu iz Labin Art Expressa.
Tri geografski odvojene, ali tematski povezane izložbe
Manifestacija, čije se otvorenje očekuje krajem srpnja iduće godine, bit će strukturirana u tri geografski odvojene, ali tematski povezane izložbene cjeline, pri čemu Labin s Lamparnom i susjednom, rudarskom Rašom funkcionira kao polazišna točka i središte Bijenala iz kojeg se razvija u druge gradove – Rijeku, Vodnjan i Pulu.
Kako je najavljeno, veliki dio radova producirat će se posebno za Bijenale tijekom umjetničkih rezidencija autora u ovoj i idućoj godini, a svi će činiti kompleksnu konstelaciju koja se bavi propitivanjem odnosa između umjetnosti i društva, s naglaskom na povijesnoj, kulturnoj, društvenoj i političkoj specifičnosti gradova u kojima će se odvijati.
Izložba u Labinu bavit će se mogućnostima materijalizacije utopije Podzemnog grada kao prostora potencijala u doba snažnog utjecaja deindustrijalizacijem, izložba u Puli bavit će se odnosom politike i estetike, antičkim naslijeđem grada i turizmom, položajem filmske industrije kao aparatusa moći, kao i deindustrijalizacijom u vidu propale brodograđevne industrije, a ona u riječkom MMSU-u donosi alternativne koncepte i modele rada u doba tranzicije industrijskog u informatičko društvo, poput pobune protiv imperativa prekomjernog rada i neprekidnog natjecanja kroz prakticiranje slobodnog vremena, inercije, odugovlačenja i apstinencije od rada.
Četvero hrvatskih i inozemih kustosa
Bijenale će se održati pod vodstvom četvero hrvatskih i inozemnih kustosa - to su Branka Benčić, Gerald Matt, Ksenija Orelj i Christian Oxenius.
Branka Benčić je nezavisna kustosica i povjesničarka umjetnosti, umjetnička voditeljica APOTEKE – Prostora za suvremenu umjetnost u Vodnjanu, koja je realizirala više od 50 skupnih i 100 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Bila je povjerenica i kustosica Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu (2017) te kustoska savjetnica Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu arhitekture (2018). Članica je hrvatske sekcije AICA (Međunarodno udruženje likovnih kritičara).
Gerald Matt je kustos i kulturni menadžer, direktor Umjetničkog instituta u Beču i izvanredni profesor teorije umjetnosti i umjetničkog menadžmenta na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču. Bivši je direktor Kunsthalle Beč (1996.-2012.), član vijeća muzeja u Bolzanu i Bolonji te Kunsthalle Berlin, autor je više knjiga o umjetnosti i upravljanju muzejima.
Ksenija Orelj je viša kustosica u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) gdje se posebno bavi eksperimentalnim pristupima retrospektivnim izložbama (post)konceptualnih umjetnika. Do 2008. je radila kao kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja.
Christian Oxenius je nezavisni kustos, autor i voditelj istraživanja u Međunarodnom udruženju bijenala, jedan od kustosa Atenskog bijenala 2013. Prošle godine izdaje svoj prvi roman Iskustvo suvremene umjetnosti. Putovanje nadahnuto ‘Planinom Analog’ Renea Daumala.