Prema izvješću koje je za Hinu sastavilo Vatrogasno operativno središte (VOS) Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ), u Hrvatskoj je do kraja srpnja ove godine opožareno 31.415 hektara površine u 5314 požara raslinja.
Očekivano, najviše požara zabilježeno je u priobalnom području, njih 2987, dok ih je malo manje, 2327, bilo na kontinentu. Iz HVZ-a objašnjavaju da požari na kontinentu ne poprimaju razmjere velikih požara kao na priobalju zbog raslinja i terena, ali postoje iznimke poput požara u Krapinsko-zagorskoj županiji na Strahinjčici koji je 2012. zahvatio 350 hektara.
U cijeloj prošloj godini požara je bilo upola manje nego do kolovoza 2019., odnosno 2567. Kada se gledaju podaci za zadnjih sedam godina, najviše požara bilo je 2012. godine i to 7869 s 80.264 hektara opožarene površine. Ipak, najteža godina bila je 2017. s čak 102.593 hektara izgorene površine u 6988 požara.
Voditelj VOS-a Robert Rožić rekao je da je 2017. bila najzahtjevnija ne samo zbog opožarenih površina, već i zbog požara koji su direktno ugrožavali naselja.
Najmanje požara bilo je 2014. godine - 1686, a te godine također je bilo i najmanje štete za biljni svijet.
Rezimirajući vatrogasne intervencije u zadnje tri godine zanimljivo je da je u prvom dijelu godine najviše požara zabilježeno u ožujku, čak 2357 u 2017. godini i 2150 ove godine, a nešto manje, 1779, ove godine bilo je i u veljači. Razlog je jednostavan - riječ je o požarima povezanim s poljoprivrednim radovima kada građani pale biljni otpad.
U ljetnim mjesecima najviše zabilježenih požara je tijekom kolovoza i srpnja iako to, istaknuo je Rožić, nije pravilo.
Mali dio požara otvorenog prostora dođe u fokus medija
Vatrogasci ističu da samo mali dio požara otvorenog prostora dođe u fokus medija jer većinu požara ugase u periodu od jednog ili dva sata. Tako od dojave pa do potpunog gašenja požara raslinja, prosječno trajanje intervencija u 2019. iznosi jedan sat i 53 minute, za 2018. tri minute više, a za 2017. prosjek iznosi tri sata i 51 minutu.
Gašenje većih požara traje i nekoliko dana, a potpuna sanacija ponekad gotovo i mjesec, kao što je to bilo u slučaju velikih požara na Pelješcu 2015. godine.
Trajanje požara ovisi o vremenskim uvjetima, ali i o brzini dolaska vatrogasnih snaga, koja pak ovisi o blizini mjesta intervencije, gustoći prometa i kvaliteti prometnice. U praksi, javne vatrogasne postrojbe sa stalnim dežurstvom na teren izlaze za manje od minutu od dojave. Svaka intervencija ima svoje posebnosti te u praksi ne postoji isti požar, kažu vatrogasci.
Kod šumskih požara vatrogascima problem stvaraju teško prohodan teren, udaljenost od ceste, neobrađene površine, dok na krškom terenu postoji opasnost od ozljeda usred pada, insekti, zmije, ali i mine. Istaknuli su da su kod takvih požara često ugrožena okolna naselja i vitalna infrastruktura, a prekidi u prometu izazivaju velike gospodarske štete.
"Ako se šumski požar brzo ne suzbije, može potrajati i po nekoliko dana, što dodatno opterećuje domaće snage i gotovo u pravilu za gašenje ovakvih velikih požara potrebna je ispomoć iz drugih županija. Požari na kojima sudjeluje stotinjak vatrogasaca s desecima vozila predstavljaju veliko logističko opterećenje", objasnili su vatrogasci.
Za razliku od šumskih požara, požari u gradskim sredinama u pravilu kraju kraće, ali također zahtijevaju velike napore u gašenju pa je vatrogascima teško procijeniti koje su intervencije zahtjevnije. Požare obično dojave građani, a te informacije često su nepotpune. U posljednjih nekoliko godina HVZ koristi i sustave videonadzora pomoću kojih dežurni vatrogasci uoče požar te šalju snage na lokaciju.
Iako je u više od 80 posto slučajeva uzročnik požara čovjek, u dojavi uglavnom nema indikacija o počinitelju požara. Uzroci se obično utvrđuju nakon završetka intervencije. Taj posao ne obavljaju vatrogasci jer nemaju potrebnu opremu za vještačenje uzroka požara, već to obavljaju institucije unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Vatrogasci surađuju s policijom i znaju ostati na mjestu događaja za vrijeme trajanja očevida te pružaju potrebnu pomoć, poput osiguravanja rasvjete.
Zaštita od požara
Što se tiče zaštite od požara, Hrvatska vatrogasna zajednica ističe da zaštita počinje od pojedinca: "Iako ne možemo utjecati na prirodne uzroke požara ni anulirati sve opasnosti, svojim postupcima možemo umanjiti opasnost od izbijanja požara".
Tako preporučaju da se ne koristi plamen na otvorenom, potrebno je poštovati zabranu paljenja vatre u ljetnim mjesecima te držati okućnice i poljoprivredne parcele čistima. Vanjska ložišta poput roštilja i logorske vatre nije dobro koristiti ako je vjetar jak, potrebno je držati ih pod nadzorom, što vrijedi i za kuhinje te ih i ugasiti nakon upotrebe.
HVZ savjetuje da se opušci ne bacaju u prirodu, kao ni smeće, a pogotovo staklene boce te također ne preporuča skladištenje zapaljivog materijala uz objekte. Također, potrebna je povećana pažnja kod izvođenja radova jer požari mogu nastati pri varenju, brušenju i korištenju zapaljivih materijala.
Ukoliko dođe do požara, nužno je nazvati vatrogasce na broj 193 ili 112, izbjeći udisanje dima, dišne organe zaštiti tkaninom natopljenom vodom, a potrebno je i ostati smiren. Vatrogasci posebno upozoravaju na požare u plovilima i kamp kućicama jer se brzo šire te je u tim situacijama važno što brže napustiti takav objekt.
Vatrogasci obavljaju intervencije teže i od požara
Ipak, usprkos imenu profesije, posao vatrogasaca ne počinje i ne završava s gašenjem vatre. U njihovu odgovornost spadaju i intervencije koje mogu biti puno teže od požara. Tako vatrogasci spašavaju osobe nastradale u prometnim nesrećama, spašavaju osobe iz ruševina, poplava, s visine i iz dubine, a također interveniraju i pri nesrećama s opasnim tvarima.
Kao u filmovima, spašavaju i životinje - krave, ovce i kućne ljubimce iz poplava. U HVZ-u su zabilježili i neke neobičnije intervencije poput spašavanja iguane u Osijeku, majmuna u Rijeci, pauna u Varaždinu, a solinski su vatrogasci izvukli sokola iz bunara. Isto tako, dobili su i poziv za uklanjanjem zmije za koju se ispostavilo da je gumena, a na jednom su požaru pronašli plantažu marihuane.
Piše: Marina Hudoletnjak