Poljski zakon o Vrhovnom sudu stupio je na snagu 3. travnja 2018. Na temelju tog zakona, dobna granica za odlazak u mirovinu sudaca Vrhovnog suda snižena je na 65 godina. Nova dobna granica primjenjivala se počevši od datuma stupanja na snagu zakona, što je vrijedilo i za suce tog suda imenovane prije tog datuma.
Produljenje aktivnog sudačkog mandata sudaca Vrhovnog suda nakon dosezanja dobne granice od 65 godina bilo je moguće, ali je bilo uvjetovano podnošenjem izjave dotičnog suca o tome da želi nastaviti s obnašanjem svoje dužnosti, podnošenjem potvrde da mu njegovo zdravstveno stanje dopušta rad, kao i davanjem odobrenja predsjednika Republike Poljske.
Prilikom davanja tog odobrenja, predsjednika Republike Poljske ne obvezuje nijedan kriterij i njegova odluka ne podliježe nikakvom sudskom nadzoru.
Sud je utvrdio da "primjena te mjere snižavanja dobne granice za odlazak u mirovinu sudaca Vrhovnog suda na suce koji se već nalaze u aktivnoj službi na tom sudu nije opravdana legitimnim ciljem i da ugrožava načelo nesmjenjivosti sudaca koje je svojstveno njihovoj neovisnosti".
Sud ističe da je odredba toga zakona kojim predsjednik Republike može odobriti produljenje sudačke karijere i nakon 65. godine "diskrecijske prirode zbog toga što njezino donošenje kao takvo nije uvjetovano nikakvim objektivnim i provjerljivim kriterijem te koja ne mora biti obrazložena".
Komisija je 2. listopada 2018. podnijela pred Sudom tužbu zbog povrede obveze. Komisija smatra da je Poljska povrijedila pravo Unije time što je, s jedne strane, snizila dobnu granicu za odlazak u mirovinu te ju je primijenila na suce koji su na Vrhovni sud imenovani do 3. travnja 2018. i time što je, s druge strane, predsjedniku Republike Poljske povjerila diskrecijsku ovlast produljenja aktivnog sudačkog mandata sudaca Vrhovnog suda.
Tako su, u skladu s tim zakonom, suci u aktivnoj službi na Vrhovnom sudu koji su navršili 65 godina prije datuma stupanja na snagu tog zakona ili najkasnije 3. srpnja 2018., trebali otići u mirovinu 4. srpnja 2018., osim ako najkasnije do 3. svibnja 2018. nisu podnijeli navedenu izjavu te ako im predsjednik Republike Poljske nije odobrio produljenje njihova mandata na Vrhovnom sudu.
Svaki nacionalni sud je ujedno i europski sud
Komisija se u ponedjeljak oglasila priopćenjem u kojem kaže da presudu prima na znanje te ističe da je riječ o važnoj presudi koja podupire neovisnost pravosuđa u Poljskoj i šire.
Presuda je "također dobrodošlo objašnjenje načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca, što su bitni elementi učinkovite pravosudne zaštite u Europskoj uniji.
Presuda također pokazuje, iako je organizacija pravosuđa u nadležnosti zemalja članica, da su one dužne u provedbi te nadležonsti ispunjavati obveze iz prava EU-a.
Svaki nacionalni sud je ujedno i europski sud kada primjenjuje pravo EU-a. Stoga zemlje članice moraju osigurati učinkovitu sudsku zaštitu za pojedince u područjima koje pokriva pravo EU-a", navodi Komisija.
Protiv Poljske se pred Sudom EU-a vodi još jedan postupak na tužbu Komisije zbog kontroverznih pravosudnih reformi.
Paralelno s tim, Komisija je pokrenula postupak po članku 7, koji teoretski može završiti oduzimanjem prava glasa u Vijeću EU-a.
Članak 7 predviđa u slučaju "ozbiljne povrede" prava EU-a u zemlji članici kao krajnju mjeru oduzimanje prava glasa, što se do sada nikada nije dogodilo.
Isti postupak na inicijativu Europskog parlamenta pokrenut je i protiv Mađarske.