Rezultati su to istraživanja provedenog na 226 stanovnika Montreala u dobi od 59 do 93 godine, objavila je Američka udruga psihologa (APA) u časopisu "Psychology and Ageing".
Glavna autorica studije Meghan A. Barlow sa Sveučilišta Concordia pojašnjava da ljutnju u većini slučajeva uzrokuje to što većina starije populacije zbog poznih godina više nije u stanju obavljati sve aktivnosti kao u mlađoj dobi, dio ih je teško podnio gubitak supružnika, a ni njihova fizička pokretljivost više nije ista.
Barlow kaže da je istraživanje pokazalo kako, za razliku od tuge, gnjev i ljutnja kod starijih osoba mogu rezultirati razvojem kroničnih bolesti. S kolegama je provela istraživanje da bi se ustanovilo pridonose li ljutnja i tuga razvoju upala, prirodnome imunološkom odgovoru organizma na infekcije ili oštećenja tkiva.
Upalni procesi, generalno gledajući, pomažu organizmu da se zaštiti od bolesti i pridonose oporavku od bolesti ili zacjeljenju oštećenog tkiva, no dugotrajne upale, naprotiv, rezultiraju kroničnim bolestima u trećoj životnoj dobi.
Sudionike istraživanja grupirali su u mlađe seniore (od 59 do 79 godina) i starije seniore, odnosno one od 80 godina naviše.
U tjedan dana sudionici ispitivanja ispunili su kratke upitnike o tomu koliko su ljutiti ili tužni.
Autori studije su iz uzoraka krvi ispitanika ustanovili je li se u njihovu organizmu razvila neka upala te su morali odgovoriti na pitanje boluju li od bilo kakvih kroničnih bolesti povezanih sa životnom dobi.
Suautorica studije, dr. Carsten Wrosch kaže kako se pokazalo da je svakodnevan osjećaj gnjeva bio povezan s višim upalnim parametrima i kroničnim bolestima kada se radilo o osobama u dobi od 80 i više godina, no isto nije vrijedilo za mlađe seniore. Studija je pokazala i da osjećaj kronične tuge ni u jednoj grupi nije bio povezan s razvojem upala ili kroničnih bolesti.
Meghan Barlow je pojasnila da tuga starijim seniorima može čak i pomoći u prilagodbi na fizičko i kognitivno propadanje koje dolazi s godinama jer se jednostavno pomire s činjenicom da neke ciljeve više ne mogu realizirati.
Studija upućuje na to da nisu baš sve negativne emocije same po sebi loše te da u određenim okolnostima mogu postati korisne, pojasnila je.
Ističe da su ljutnja i gnjev emocije koje bilo koga mogu motivirati da ostvari neke životne ciljeve, pa bi ih mlađi seniori trebali iskoristiti kao svojevrstan poticaj u prevladavanju životnih izazova i gubitaka što će im u konačnici pomoći da ostanu zdraviji.