Valentina Šimić iz Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK istaknula je da, iako novi EU-ov propis stupa na snagu dogodine, proizvođači u većini slučajeva ambalažu naručuju i nekoliko godina unaprijed, te da je stoga važno da već sada imaju informaciju na koji način ispravno označiti hranu prema novoj uredbi.
"Subjekti se mogu odlučiti između nekoliko načina navođenja zemlje podrijetla glavnog sastojka. Mogu navesti konkretno geografsko područje ili informaciju da se zemlja ili mjesto podrijetla glavnog sastojka razlikuju od zemlje ili mjesta podrijetla hrane. U oba slučaja, taj se podatak mora nalaziti u istom vidnom polju s navodom o zemlji podrijetla hrane i biti ispisan propisanom veličinom slova", rekla je Šimić.
Voditeljica Službe za informiranje o hrani i temeljne zahtjeve kvalitete hrane Ministarstva poljoprivrede Marija Batinić Sermek naglašava da je, uz sastav hrane, zemlja podrijetla informacija koja najviše zanima kupce.
"Navođenje zemlje podrijetla hrane je obvezno ako bi izostavljanje tog podatka moglo potrošača dovesti u zabludu, a posebno ako bi informacije koje prate hranu ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje“, upozorila je Batinić Sermek, dodavši kako je problematika označavanja glavnog sastojka vrlo komplicirana pa se pravila praktički moraju određivati od slučaja do slučaja.
Istaknula je da se glavni sastojak određuje po kvantitativnom (čini više od 50 posto hrane) ili kvalitativnom principu (da ga potrošači dovode u vezu s nazivom hrane).
"Određivanje glavnog sastojka može biti dosta subjektivno, ali treba se voditi praksom poštenog informiranja potrošača. Uzmimo konkretan primjer kobasica koje se proizvode u Hrvatskoj, a meso za njih se dobavlja iz drugih zemalja. Ako proizvođač označava njihovo podrijetlo, onda će morati i označiti podrijetlo mesa, odnosno da njegovo podrijetlo nije Hrvatska“, objasnila je, uz napomenu da su pravila dosta nejasna i mogla bi dovesti do kaosa na tržištu.