Europska unija je u studenom prošle godine odlučila da će zauzeti oštar stav po pitanju dobavljača za 5G kako bi smanjila sigurnosne rizike nove generacije mobilne mreže, koju se smatra ključnom za rast ekonomije i kompetitivnosti.
Strategija uključuje smanjenje ovisnosti zemalja i telekomunikacijskih operatera o jednom dobavljaču.
Najveći svjetski proizvođač telekomunikacijske opreme Huawei natječe se s finskom Nokijom i švedskim Ericssonom.
Postignut je određeni napredak, no još je potrebno odraditi puno posla, poručila je Komisija.
"Napredak je nužan kako bi se smanjio rizik ovisnosti o visokorizičnim dobavljačima, a također uzimajući u obzir cilj smanjenja ovisnosti na razini Unije", poručila je Komisija u izvještaju o napretku 27 članica EU-a.
"Izazovi su identificirani kako bi se osmislile i implementirale prikladne strategije za diverzifikaciju dobavljača za pojedinačne mobilne operatere ili na nacionalnoj razini zbog tehničkih ili operacionalnih teškoća", dodaje se.
Nedostatak interoperabilnosti i veličina zemlje također su navedeni kao neki od problema.
Francuska, pridružujući se Britaniji, uvodi de facto zabranu Huaweiju za sudjelovanje u projektu omogućavanja 5G mreže, rekli su izvori za Reuters ovoga tjedna.
Washington tvrdi da Peking može iskoristiti kompaniju sa sjedištem u Shenzenu za špijuniranje, što Huawei odbacuje.
Dužnosnici EU-a kažu da uklanjanje visokorizičnih dobavljača i dodatni troškovi neće poremetiti uspostavu 5G mreže širom Unije te da će se Ericsson i Nokia moći nositi s potražnjom.
"Ako pogledate situaciju širom svijeta Nokia i Ericsson imaju velik udio na svjetskom tržištu, što se tiče ugovora potpisanih širom svijeta o omogućenju 5G-a. Te dvije kompanije zajedno imaju više od 50 do 60 posto, 65 posto. Mislim da europski dobavljači mogu omogućiti ono što je potrebno, ne samo za Europu, već i za veći dio svijeta", rekao je jedan od dužnosnika.
Komisija je također zatražila od 13 članica EU-a da, bez odgode, usvoje mehanizam nadzora izravnih stranih ulaganja.
Taj mehanizam omogućuje vladama EU-a da interveniraju u slučajevima izravnih stranih ulaganja u strateške tvrtke, pogotovo ako su u to uključena strana poduzeća koja kontrolira ili ih financira država.