"Pojavila se teza da je ovaj sporazum parafiran, odnosno dogovoren upravo kao nekakva trgovina za jači angažman Republike Austrije oko otvaranja pregovora EU s RH. To je potpuno kriva teza, ona je potpuno netočna, budući da su pregovori između RH i Republike Austrije po ovom pitanju završili 4. travnja 2005., a trajali su sedam godina", istaknula je ministrica.
Ona je rekla da je konferenciju za novinare sazvala "zbog nejasnoća koje su se ovih dana pojavile u medijima i nekih krivih informacija koje kolaju".
Ministrica je podsjetila da je 2002. godine Sabor donio izmjene i dopune Zakona o naknadi za oduzetu imovinu kojima je propisao mogućnost sklapanja međunarodnih sporazuma temeljem kojih strane fizičke i pravne osobe mogu ostvariti pravo na denacionalizaciju. To je omogućio Ustavni sud RH koji je u travnju 1999. ukinuo odredbe prema kojima stranci nisu imali pravo na povrat imovine koju su posjedovali u Hrvatskoj.
Govoreći o sporazumu s Austrijom, koji je Hrvatska već parafirala, a Austrija bi trebala uskoro, Škare Ožbolt je rekla da su pregovori započeli prije punih sedam godina. Ona je kazala da ih je hrvatska Vlada formalizirala 24. travnja 2003. kada je donijela odluku o osnivanju Povjerenstva za obavljanje priprema potrebnih za pokretanje postupka za sklapanje bilateralnog ugovora.
Sredinom listopada hrvatska je strana parafirala taj sporazum i predala ga austrijskoj strani. Austrijska strana još nije vratila parafirani sporazum. Daljnja procedura nakon parafiranja je potpisivanje sporazuma i potom ratifikacija u Saboru.
Polazište za pregovore, nastavila je ministrica, bilo je da se ne mogu mijenjati i drukčije propisivati oni odnosi koji su bili uređeni ranijim ugovorima između bivše SFRJ i Austrije. To znači da onaj tko je obeštećen temeljem ranijih akata jugoslavenske ili austrijske strane ne može ostvariti nikakvo pravo koje je propisano ovim Sporazumom.
"U trenutku priprema za sklapanje sporazuma imali smo spoznaju da se može očekivati negdje oko 440 zahtjeva austrijskih državljana", kazala je ministrica.
Zahtjeve za sklapanje ugovora podnijele su i druge države: Italija, SAD, Slovenija i Njemačka. Pregovori se za sada vode samo s Italijom, a vodi ih Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, a uskoro će započeti pregovori sa SAD-om i sa Slovenijom, najavila je ministrica Škare Ožbolt .
Dodala je da je preduvjet za pregovore sa Slovenijom reciprocitet povrata imovine.
Što se tiče Italije, problem je u tome da ona ne želi dati Hrvatskoj broj računa na koji će se izvršiti uplata, onaj dio koji RH treba platiti kao sljednica bivše SFRJ, jer nastoji izmijeniti ugovor temeljem kojega je Hrvatska u obvezi izvršiti plaćanje, rekao je Koketi. "Čim nam Italija ponudi broj računa na koji bi išla uplata Hrvatska će platiti dužni iznos jer poštuje ugovor kao sljednica bivše SFRJ". Radi se o iznosu od oko 35 milijuna dolara.
SDP smatra da je sporazum o naknadi za imovinu oduzetu Nijemcima protjeranima u Austriju nakon Drugog svjetskog rata nastao pod pritiskom, kao rezultat lobiranja, odnosno da se izašlo u susret Austriji kako bi podržala otvaranje pregovora s Hrvatskom o ulasku u EU - SDP ga stoga neće podržati.
"Ovo je mjera koja je nastala pod pritiskom, kao što je bio slučaj s odustajanjem od ribolovno-ekološke zone. SDP neće pružiti potporu tom sporazumu", izjavio je u subotu predsjednik SDP-ova Savjeta za vanjsku politiku Zoran Milanović.
"Radi se o neodgovornoj i konspirativnoj politici, aranžmanu koji se više od dva mjeseca dogovara iza zatvorenih vrata, o kojemu se hrvatska javnost ne obavještava", rekao je Milanović, uvjeren da je sporazum s Austrijom dogovoren u zamjenu za njezin jači angažman oko otvaranja pregovora s Hrvatskom.
Hrvatska je, kaže, zahvalna Austriji i Njemačkoj na potpori i prijateljstvu koje joj pružaju, ali se, ističe, mora znati razlika između prijateljstva i nacionalnih interesa.
"Sve ima svoju cijenu, ali ova cijena je nedopustiva", ocijenio je Milanović, dodavši da sličan problem oko povrata imovine Podunavskim Švabama imaju i neke druge europske države, poput Češke i Slovačke, koje ga ne rješavaju na ovakav način.