ZAGREB, 22. prosinca (Hina) -
3.
DRŽAVNA UPRAVA I DEMOKRATSKI POREDAK
Štovani zastupnici hrvatskog državnog Sabora!
Djelovanje najviših tijela državne vlasti
Najviša tijela hrvatske državne vlasti u proteklom razdoblju
djelovala su sukladno ustavnim ovlastima. Zakonodavna i izvršna
vlast, u okviru svog djelokruga, poštivale su ustavno načelo diobe
vlasti. Ono osigurava međusobnu ravnotežu i ograničavanje ovlasti,
što je također jedan od čimbenika učinkovitosti cijelog hrvatskog
političkog sustava, uz istodobno visoki stupanj njegove
demokratičnosti.
U svezi s tim valja podsjetiti, da u dijelu hrvatske političke
javnosti postoji vrlo pojednostavljeno, pa i krivo, shvaćanje načela
diobe vlasti, kao mehaničke podjele državne vlasti na tri posve
odvojena neovisna dijela.
Iz takvog shvaćanja proizlazi posve neutemeljena kritika
ustavnog poretka, i zbilje hrvatskog sustava, tvrdnjom da je on
suprotan načelu diobe vlasti. Državna vlast, kao i državni
suverenitet, mora biti cjelovita. U smislu njezine ustavne i zbiljske
primjene u demokratskom svijetu, načelo diobe vlasti, nije drugo do
način djelotvornog institucionalnog ograničenja pojedinih grana
državne vlasti samim njezinim ustrojem.
Prema tome, stvarni sadržaj načela diobe cjelovite vlasti jest
ograničenje pojedinih grana vlasti međusobnom ravnotežom ovlasti.
U neutemeljenim, političkim interesima potaknutim, kritikama
hrvatskog ustavnog sustava, zaboravlja se također činjenica da
Predsjednik Republike, kao državni poglavar, nije samo nositelj
izvršne vlasti.
Temeljem neposrednog izbornog legitimiteta, on je i predstavnik
narodnog suvereniteta, te kao Predsjednik Republike, prema izričitoj
ustavnoj odredbi, (čl. 94 st. 2) ima također dužnost, i obvezu,
brinuti se za poštivanje Ustava, osiguravati opstojnost i
jedinstvenost Republike, te normalno djelovanje državne vlasti u
cjelini.
Hrvatski sabor u proteklom je razdoblju u potpunosti ostvarivao
svoju ustavnu zadaću nositelja zakonodavne vlasti, i predstavničkog
tijela građana, potvrđujući svojim radom da je Hrvatska, u punom i
pravom smislu uobičajenog ustavnopravnog shvaćanja, parlamentarna
demokracija.
Pritom se u njegovu sastavu, i u dijelu hrvatske političke
javnosti, često tražilo da se parlamentarno odlučivanje treba
ostvarivati kao zajednički dogovor i približno razmjerna vladavina
svih parlamentarnih političkih stranaka.
Oni što traže takvu "konsenzualnu" demokraciju zaboravljaju da
bi se upravo takvim načinom odlučivanja, ili obnašanja vlasti,
prekršilo temeljno parlamentarno pravilo, na kojem počiva svaki
suvremeni demokratski višestranački sustav. A to je da narod na
izborima povjerava jednoj, ili većem broju stranaka, obnašanje vlasti
do slijedećih izbora.
Dogovorno vladanje, svih u parlamentu zastupljenih stranaka,
bez obzira na izborne rezultate, ne bi bilo ništa drugo do svojevrsno
jednostranačje.
Relativno česti zahtjevi za "dogovornom" demokracijom u nas su,
s jedne strane, uvjetovani ostacima stare pretdemokratske svijesti,
osobito snažno obilježene dugotrajnom utopijom samoupravljanja i
njegovim fiktivnim institutima sporazumijevanja i dogovaranja o
svemu. S druge strane, takvi zahtjevi izraz su nastojanja, da se
brisanjem razlika izmedu većine i manjine, utvrđenih izbornim
rezultatima, sudjeluje u obnašanju vlasti. Zbog toga i radi toga,
kako odbacivanje prava većine, tako i idealizacija i prizivanje
konsenzusa.
U ostvarivanju zakonodavne djelatnosti Hrvatskog sabora
potrebno je, u poslovničkoj i zbiljskoj primjeni dosljednije utvrditi
ustavni djelokrug Županijskog doma, i njegov odnos prema Zastupničkom
domu. Prema izvornoj ustavnoj namjeri, Županijski dom - po svom
položaju i djelokrugu - mora biti drugi dom Sabora, unutar kojeg se
usklađuju interesi županija, pri oblikovanju jedinstvenog hrvatskog
državnog interesa.
Ova, kao i neka druga, pitanja u svezi unutarnjeg ustroja i
načina rada saborskih domova, potrebno je riješiti novim poslovnicima
Zastupničkog i Županijskog doma.
Donošenjem Zakona o sudovima, i Zakona o Državnom sudbenom
vijeću, te izborom članova i početkom rada Državnog sudbenog vijeća,
stvorene su sve temeljne pretpostavke za normalno djelovanje sudbene
vlasti, sukladno hrvatskom Ustavu, kao samostalne i neovisne vlasti.
Posebnu pozornost treba posvetiti imenovanju svih sudaca, sa
stalnom sudačkom dužnošću, što je neposredna zadaća Državnog sudbenog
vijeća. Ovo imenovanje bitno je za učinkovito ostvarivanje novog
hrvatskog pravnog sustava.
Dužnost je svih tijela izvršne vlasti da, u okviru svog
djelokruga, učine sve što je potrebito kako bi se što prije u
potpunosti uspostavio predviđeni ustroj sudova. U tom sklopu, što
prije treba ustrojiti županijske sudove u svim županijama.
Državna uprava i lokalna samouprava
U provedbi zakona o sustavu državne uprave, radi što veće
njezine učinkovitosti, treba jačati odgovornost ministarstava i
državnih upravnih organizacija, a također i župana za obavljanje
poslova državne uprave u županijskim uredima.
Istodobno sustavnim nadzorom, i javnošću rada, valja
sprječavati pojave samovolje i birokratizma u radu tijela državne
uprave i pojedinih državnih službenika. Neprestano treba imati na umu
da, dijelom kao ostatak birokratske svijesti bivšeg socijalističkog
sustava, a dijelom kao sama unutarnja zakonitost svakog upravnog
ustroja, uvijek postoji opasnost od birokratskog odvajanja državnog
upravnog sloja od dnevnih potreba, pa i dugotrajnih interesa
pojedinih ljudi i čitavih slojeva gradana.
No, ako želimo da iz hrvatske i demokratske vlasti odlučno
uklanjamo sve pojave birokratskog, nehumanog postupka prema hrvatskim
ljudima, odnosno prema svim građanima, onda o tome moramo voditi
brigu ne samo u izvršnoj nego i u zakonodavnoj i sudbenoj vlasti. Da
ne donosimo zakone, odluke i rješenja koja su sama po sebi suprotna
našim ustavnim opredjeljenjima, ili pak dopuštaju takve besmislenosti
da s pravom izazivaju negodovanje i gnjev građana.
Vjerojatno nije krivica samo u činovničkim dušama onih što
pripremaju i potpisuju rješenja koja izazivaju srdžbu građana i nad
kojima se sam zgražam, nego je krivica i u glavama onih koji su
predlagali i donosili zakonske odredbe, na temelju kojih se takva
čudovišna rješenja mogu donositi.
Od mnogih slučajeva zbog kojih mi se obraćaju gradani evo
jednog:
Usred Zagreba, jedan je Ured, 11. studenog ove godine, izdao
rješenje kojim se pripadnika 1. gardijske brigade D.P. "priznaje
ratnim vojnim invalidom X. grupe sa 20 posto oštećenja organizma stalno
uslijed zadobivenog ranjavanja gelerom u glavu ... dana 29.10.1991",
pa mu se temeljem čl. 71 Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida
rata, određuje pravo na mjesečnu invalidninu:
od 28 lipa, od 1.11.91. do 30.6.92;
zatim na 81 lipu, od 1.7. do 31.12.92,
pa na 1 kn i 60 lp, od 1.1. do 31.3.93,
- pa na 4 kn i 50 lp, od 1.4. do 30.6.93.
- zatim na 10 kn i 50 lp, od 1.7. do 31.12.93,
- i napokon, na 25 kn i 26 lp, od 1.1.94. nadalje!
Sve to brojkama i slovima, s obrazloženjem na tri stranice,
uredno dostavljeno i odjelima za "upravno-pravne poslove" i "odjelu
za skrb".
Svi mi moramo se nad tim, i sličnim slučajevima zapitati:
Koliko je ljudi u pripremi takvih propisa i rješenja sudjelovalo?
Koliko je radnih sati i dana utrošeno? I koliko kuna stoji državu da
bi se donijelo takvo besmisleno rješenje, koje vrijeđa ljudski ponos
i domoljubno osjećanje građana!
U ime vrhovne vlasti samostalne i demokratske Hrvatske, ja se
ispričavam svim onim gradanima koji su povrijedeni birokratskim
postupcima.
Ali istodobno pozivam sve sudionike u zakonodavnoj, izvršnoj i
sudbenoj vlasti na odlučno otklanjanje svih sličnih birokratskih
pojavnosti iz svojih redova.
I moja i vaša je zadaća: osigurati da nam sva tijela i
pojedinci, u bilo kojoj grani vlasti, djeluju učinkovito, u skladu s
visokim moralnim i ustavnim načelima, u interesu čovjeka građanina, i
naroda koji nije žalio žrtvu da bi imao svoju, ali humanu, razboritu
i djelotvornu vlast. Drugačiju od one nenarodne i tuđinske!
Gospođe i gospodo zastupnici!
U protekle nepune dvije godine ostvarivanja novog hrvatskog
sustava državne uprave i lokalne samouprave potvrdila se svrhovitost
novog upravnog uređenja. Pokazala se opravdanost malih općina jer su
interesno bliske ljudima i djelotvorne u sustavu samoupravne
decentralizacije.
Županije su se, s obzirom na veličinu područja, te gospodarsku
i prometnu povezanost, potvrdile kao jedinice u kojima se može
učinkovito obavljati decentralizirana državna uprava, a istodobno i
kao prirodan oblik šire lokalne samouprave, koji omogućuje
izražavanje posebnih interesa pojedinih krajeva, ali je istodobno
brana svakom autonomaštvu i regionalizmu federalističkog tipa.
Dograđujući ovaj sustav, potrebno je otkloniti sve
nedorečenosti i slabosti. Treba određenije razgraničiti djelokrug
upravnih i samoupravnih nadležnosti županija, gradova i općina,
vodeći pri tome računa o posebnosti velikih gradova. Otklanjanjem
paralelizama u poslovima iz istog područja, osigurati učinkovitiju i
istodobno bolje plaćenu i stručno osposobljeniju upravu. Odlučno
sprečavati bujanje birokracije.
Potrebno je, nadalje, razmotriti financiranje djelatnosti
županije s obzirom na njezinu upravnu i razvojnu funkciju. Potrebno
je pravno ojačati položaj župana, u sustavu uprave i lokalne
samouprave, a također njegovu neposrednu odgovornost kao predstavnika
središnje državne vlasti u županiji.
Preostale zahtjeve za promjenama područja općina, gradova i
županija razmotriti i provesti poboljšanje područne diobe po postupku
predviđenim zakonom. U tom sklopu valja razmotriti i pitanje
objedinjenja Grada Zagreba i Zagrebačke županije.
Demokracija i ljudska prava
Uzevši u obzir komunističko nasljeđe, prilike u kojima se
stvarala i u kojima djeluje danas hrvatska država i hrvatsko društvo,
s punom odgovornošću može se ustvrditi da su postignuti
zadovoljavajući uspjesi u razvitku demokracije i u zaštiti ljudskih
prava.
Što se tiče Ustava i zakona, i ukupnosti instituta koji čine
pravnu državu i vladavinu prava, hrvatska se demokracija može, i po
priznanju predstavnika mjerodavnih stranih ustanova, usporediti s
najrazvijenijim demokratskim državama.
O tome, uz ostalo, svjedoči npr. i postojanje neposredne
ustavne zaštite ljudskih prava pred Ustavnim sudom, institutom
ustavne tužbe koju poznaju samo neke razvijene demokracije. Zatim
uspostava pučkog pravobranitelja, u svojstvu parlamentarnog
zaštitnika ljudskih prava, a takoder i najviši svjetski standardi
zaštite prava etničkih zajednica ili nacionalnih manjina.
U tom smislu, zanimljivo je usporediti standarde zaštite
manjinskih prava, koje propisuje Europska konvencija sa standardima
hrvatskog Ustava i Ustavnog zakona o pravima etničkih zajednica ili
manjina. Očito je da Hrvatska, kad je riječ o širini i broju prava
nacionalnih manjina, i oblika njihove zaštite, daleko prelazi
standarde te Konvencije, koju je 12. studenog ove godine prihvatilo
Vijeće Europe.
Pritom je znakovito da Hrvatska jamči i zaštićuje i niz
kolektivnih prava nacionalnih manjina, dok Europska konvencija štiti
samo osobna prava, ne poznajući uopće pojam kolektivnog prava
nacionalne manjine.
U ozbiljenju i zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj, ima jamačno,
određenih teškoća, pa i kršenja pojedinih prava. No, s obzirom na
okolnosti, izazvane srpskom agresijom i ratnim i iznimnim prilikama,
to je izraženo u gotovo začuđujuće maloj mjeri, kad se ima na umu da
takvih problema nije lišena ni jedna demokratska država.
Sva tijela hrvatske državne vlasti odgovorna su, u okviru svog
djelokruga, za što potpunije ostvarivanje i zaštitu svih pravno
zajamčenih ljudskih prava, kako bi država Hrvatska bila demokratska
pravna država ravnopravnih građana. U ozbiljenju ovih zadaća hrvatska
vlast pozdravlja, i u osnovi pozitivno ocjenjuje, djelovanje
nevladinih udruga, ili organizacija, koje su osnovane da bi poticale
razvoj demokracije i zaštitu ljudskih prava.
No, pri tom valja istaknuti, da u našim nenormalnim, poluratnim
prilikama, nije i ne može biti prihvatljivo, da pojedine osobe u
nekim od tih udruga zlorabe problematiku ljudskih prava, za političku
borbu protiv hrvatske državne vlasti, koja je suočena s rješavanjem
životnih pitanja svojih prognanih građana, okupiranih teritorija i
pokušaja kojekakvih uplitanja.
Kada je riječ o ljudskim pravima, onda valja imati na umu da u
njihov sklop ne pripadaju samo osobna i politička prava, već i
socijalna prava. Hrvatska je prema Ustavu socijalna država, i
socijalna pravda jedna je od temeljnih ustavnih vrednota. Zbog toga u
ozbiljenju hrvatske gospodarske politike, unutar sustava slobodnog
tržišnog poduzetništva, treba osigurati ravnotežu u zaštiti
socijalnih prava svih slojeva hrvatskog društva.
U okviru vladinog socijalnog programa posebnu pozornost valja
usmjeriti na socijalni položaj invalida, prognanika i svih žrtava
rata, kao i na socijalni položaj umirovljenika.
Svi potezi gospodarske politike, kako radi zaštite ljudskih
prava, tako i radi stabilnosti hrvatskog društva i hrvatske države,
moraju voditi računa o socijalnoj izdržljivosti hrvatskih ljudi. Sva
hrvatska vlast mora imati neprestano pred očima cilj: što bolji život
svih građana u cjelovitoj, jedinstvenoj i demokratskoj državi
Hrvatskoj.
S obzirom na naše iznimne okolnosti treba skrenuti pozornost
vodstvu i članstvu sindikalnih udruga da se svojim djelovanjem pod
geslom "borbe za socijalna prava" ne uključuju u političku borbu
protiv hrvatske Vlade i vlasti u cjelini, što ne samo da je suprotno
ustavnoj ulozi sindikata, već i naravi sindikalnog djelovanja u
razvijenim zapadnoeuropskim demokracijama.
Javnost npr. treba biti upoznata da država ne može udovoljiti
svim zahtjevima onih koji su pokrenuli štrajk željezničara, za
povećanjem plaća, kad već i onako dotira HŽ s većom svotom nego što
daje za zbrinjavanje prognanika ili za dovršenje riječke autoceste!!
Da bi se mogla uspješnije ostvarivati cjelovita socijalna
politika, i poštivati temeljna načela i instituti socijalne države i
socijalne pravde, unutar sustava i programa gospodarske politike,
potrebno je što prije dovršiti radno socijalno zakonodavstvo po uzoru
na ona rješenja koja najpotpunije izražavaju usklađenost ciljeva i
prava slobodnog tržišnog poduzetništva i socijalne države.
Stanje sigurnosti i zaštite ljudi i imovine
Sigurnosno stanje u našoj državi, općenito uzevši, znatno je
povoljnije nego u mnogim drugim zemljama koje nisu proživljavale
ovakve promjene i ratne okolnosti kao Hrvatska. Prošle i ove godine
zabilježen je znatan pad ukupnog pa i terorističkog kriminala. (1991.
bilo je 789 tih krivičnih djela, 1992. - 1103, 1993. godine 187, a u
prvih 8 mjeseci 1994. godine samo 17 krivičnih djela). Opada i broj
podmetnutih eksplozija i požara sa 1210 u 1993. godini na 518 u prvih
10 mjeseci ove godine.
Broj počinjenih krivičnih djela manji je nego u istom razdoblju
prošle godine za 19,1 posto.
Vrijedi istaknuti da je u Hrvatskoj broj krivičnih djela manji
- na sto tisuća stanovnika 1615 - nego u Sloveniji (2242), ili
Slovačkoj (2741), ili u Mađarskoj (3.888), ili u Českoj (3.985).
A zanimljivo je, da je gotovo srazmjerno tome obrnuta
djelotvornost otkrivanja krivičnih djela: u Hrvatskoj 62,7 posto, u
Sloveniji 57,5 posto, u Slovačkoj 56,2 posto, u Mađarskoj 54,2 posto,
u Češkoj 31,7 posto.
Broj istraženih gospodarskih delikata iznosio je od 1. do 10.
mjeseca 1993. godine 6.452, a za isto razdoblje ove godine 8.145, što
znači porast od 26,2 posto. Ovaj podatak ukazuje kako na daljnju
prisutnost raznih zlouporaba u ovoj oblasti, tako i na veću
učinkovitost u suzbijanju gospodarskog kriminala.
Tako je npr. samo financijska policija u 11 mjeseci ove godine
osigurala da država ne bude protuzakonito zakinuta za 341,4 milijuna
kuna.
U tom sklopu, prema općem ustrajanju državne politike na
suzbijanju i gonjenju svih zlouporaba u provedbi pretvorbe i
privatizacije, kod svih županijskih sudova, do kraja prošlog mjeseca,
podignuto je 5 optužnica, a u istražnom je postupku još 21 predmet.
To govori da se u kazneno-pravnom smislu, od ukupno 2158
pretvorenih poduzeća, o protuzakonitostima u ukupnoj pretvorbi radi o
1,1 posto slučajeva. Ali je u 14 posto (302 tužbe) bilo upravnih
sporova kod Upravnog suda Hrvatske oko primjene ili provedbe zakona,
protiv bivše Agencije za restrukturiranje, današnjeg Hrvatskog fonda
za privatizaciju. Razumije se, problemom pretvorbe i privatizacije
moraju se baviti sva državna tijela, na svim razinama, ne samo s
pravnog nego i s gospodarskog i moralno-političkog gledišta.
Nažalost, sve nas više mora zabrinjavati porast pojavnosti
droga. Na području Republike Hrvatske ima oko 10.000 uživatelja
droge, od kojih oko 5.000 ovisnika o najtežoj opojnoj drogi heroinu,
i kokainu. Posljedica je to različitih objektivnih čimbenika
civilizacijskih deformacija. U suzbijanju valja voditi računa o
činjenici, da Hrvatska, zbog mnogih razloga, postaje sve zanimljivija
krijumčarima droge, o čemu govore i velike količine zaplijenjenog
heroina i kokaina.
S obzirom na aktualnost i štetnost potrebno je donijeti državni
program borbe protiv zlouporabe droge.
Ozbiljan je problem porasta prometnih nezgoda i nesreća. Njihov
je ukupan broj za 10 mjeseci ove godine porastao za 6.6 posto u odnosu na
isto razdoblje prošle godine. Posebno zabrinjava to što je 1993.
godine u prometu poginulo 855, teško i lakše ozljedeno 15.596 osoba,
a do kraja 10-tog mjeseca ove godine poginulo je 665 i ozlijeđeno
14.798 osoba.
Pokrenut je nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa,
koji treba još sustavnije osmisliti i u odgojnom i u kaznenom smislu.
Poboljšana je zaštita od požara. Tome je uz sve bolje
funkcioniranje profesionalne i dobrovoljne vatrogasne službe, znatno
doprinijela nabavka protupožarnih zrakoplova i helikoptera. Ukupna
materijalna šteta izazvana požarima smanjena je za 18,6 posto u odnosu na
prošlu godinu (sa 133,8 na 108,9 milijuna kuna).
Sve u svemu, ukupno stanje sigurnosti i zaštite ljudi i imovine
može se ocijeniti povoljnim, osobito uzimajući u obzir složene i
nepovoljne okolnosti. Čak u mnogome povoljnije stanje, nego u nekim
drugim državama, može se objasniti kako općim preporodnim usmjerenjem
hrvatskih ljudi, tako i stabilnošću našeg demokratskog poretka i
učinkovitošću zaštitnog sustava.
U svezi s tim, moglo bi se, na kraju reći da je to i stoga što
je uspješno ostvarena jedna od vrlo važnih zadaća, a to je
usklađivanje hrvatskog zakonodavstva i cjelovitog pravnog sustava s
Ustavom koji smo donijeli na današnji dan prije svega četiri godine.
Pri tom smo težili da naš sustav što bolje uskladimo i s pravnim
sustavima razvijenih demokratskih država, ponajprije zemalja Europske
unije.
Do danas je više od 80 posto zakona usklađeno s Ustavom, a pritom je
donešeno niz temeljnih gospodarskih i financijskih zakona kojima se
hrvatsko gospodarstvo potiče prema sustavu slobodnog tržišnog
poduzetništva, (Zakon o bankama, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon
o osiguranju, Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit).
No, zakonodavna reforma na iznijetim načelima mogla je biti i
potpunija, a može, pa i mora, biti provođena još i brže nego do sada.
Potrebno je što prije donijeti iz područja gospodarstva i financija
zakone o vlasništvu, privatizaciji, o zabrani monopola; zakone o
vrijednosnim papirima, o investicijskim fondovima i o porezu na
dodanu vrijednost, a iz državnopolitičkog područja zakone o
denacionalizaciji, o referendumu, o udrugama i o službenoj uporabi
jezika i pisma etničkih zajednica ili nacionalnih manjina."
(Hina - nastavlja se ) pp ds
221411 MET dec 94
221411 MET dec 94
Poraz hokejaša Siska od Merana u prvoj utakmici razigravanja za playoff
Najava događaja - fotografije - za petak, 28. veljače
Najava događaja - kultura - za petak, 28. veljače
Najava događaja - sport - za petak, 28. veljače
Najava - gospodarstvo - za petak, 28. veljače
Najava događaja - svijet - za petak, 28. veljače
Najava događaja - Hrvatska - za petak, 28. veljače
Euroliga: Real - Barcelona 96-91, Hezonja ubacio 19 poena
EHF Liga prvaka: Rezultati
Trump najavio carine za Meksiko i Kanadu od 4. ožujka, dodatne za Kinu zbog fentanila