FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU (4)

ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - 3. DRŽAVNA UPRAVA I DEMOKRATSKI POREDAK Štovani zastupnici hrvatskog državnog Sabora! Djelovanje najviših tijela državne vlasti Najviša tijela hrvatske državne vlasti u proteklom razdoblju djelovala su sukladno ustavnim ovlastima. Zakonodavna i izvršna vlast, u okviru svog djelokruga, poštivale su ustavno načelo diobe vlasti. Ono osigurava međusobnu ravnotežu i ograničavanje ovlasti, što je također jedan od čimbenika učinkovitosti cijelog hrvatskog političkog sustava, uz istodobno visoki stupanj njegove demokratičnosti. U svezi s tim valja podsjetiti, da u dijelu hrvatske političke javnosti postoji vrlo pojednostavljeno, pa i krivo, shvaćanje načela diobe vlasti, kao mehaničke podjele državne vlasti na tri posve odvojena neovisna dijela. Iz takvog shvaćanja proizlazi posve neutemeljena kritika ustavnog poretka, i zbilje hrvatskog sustava, tvrdnjom da je on suprotan načelu diobe vlasti. Državna vlast, kao i državni suverenitet, mora biti cjelovita. U smislu njezine ustavne i zbiljske primjene u demokratskom svijetu, načelo diobe vlasti, nije drugo do način djelotvornog institucionalnog ograničenja pojedinih grana državne vlasti samim njezinim ustrojem. Prema tome, stvarni sadržaj načela diobe cjelovite vlasti jest ograničenje pojedinih grana vlasti međusobnom ravnotežom ovlasti. U neutemeljenim, političkim interesima potaknutim, kritikama hrvatskog ustavnog sustava, zaboravlja se također činjenica da Predsjednik Republike, kao državni poglavar, nije samo nositelj izvršne vlasti. Temeljem neposrednog izbornog legitimiteta, on je i predstavnik narodnog suvereniteta, te kao Predsjednik Republike, prema izričitoj ustavnoj odredbi, (čl. 94 st. 2) ima također dužnost, i obvezu, brinuti se za poštivanje Ustava, osiguravati opstojnost i jedinstvenost Republike, te normalno djelovanje državne vlasti u cjelini. Hrvatski sabor u proteklom je razdoblju u potpunosti ostvarivao svoju ustavnu zadaću nositelja zakonodavne vlasti, i predstavničkog tijela građana, potvrđujući svojim radom da je Hrvatska, u punom i pravom smislu uobičajenog ustavnopravnog shvaćanja, parlamentarna demokracija. Pritom se u njegovu sastavu, i u dijelu hrvatske političke javnosti, često tražilo da se parlamentarno odlučivanje treba ostvarivati kao zajednički dogovor i približno razmjerna vladavina svih parlamentarnih političkih stranaka. Oni što traže takvu "konsenzualnu" demokraciju zaboravljaju da bi se upravo takvim načinom odlučivanja, ili obnašanja vlasti, prekršilo temeljno parlamentarno pravilo, na kojem počiva svaki suvremeni demokratski višestranački sustav. A to je da narod na izborima povjerava jednoj, ili većem broju stranaka, obnašanje vlasti do slijedećih izbora. Dogovorno vladanje, svih u parlamentu zastupljenih stranaka, bez obzira na izborne rezultate, ne bi bilo ništa drugo do svojevrsno jednostranačje. Relativno česti zahtjevi za "dogovornom" demokracijom u nas su, s jedne strane, uvjetovani ostacima stare pretdemokratske svijesti, osobito snažno obilježene dugotrajnom utopijom samoupravljanja i njegovim fiktivnim institutima sporazumijevanja i dogovaranja o svemu. S druge strane, takvi zahtjevi izraz su nastojanja, da se brisanjem razlika izmedu većine i manjine, utvrđenih izbornim rezultatima, sudjeluje u obnašanju vlasti. Zbog toga i radi toga, kako odbacivanje prava većine, tako i idealizacija i prizivanje konsenzusa. U ostvarivanju zakonodavne djelatnosti Hrvatskog sabora potrebno je, u poslovničkoj i zbiljskoj primjeni dosljednije utvrditi ustavni djelokrug Županijskog doma, i njegov odnos prema Zastupničkom domu. Prema izvornoj ustavnoj namjeri, Županijski dom - po svom položaju i djelokrugu - mora biti drugi dom Sabora, unutar kojeg se usklađuju interesi županija, pri oblikovanju jedinstvenog hrvatskog državnog interesa. Ova, kao i neka druga, pitanja u svezi unutarnjeg ustroja i načina rada saborskih domova, potrebno je riješiti novim poslovnicima Zastupničkog i Županijskog doma. Donošenjem Zakona o sudovima, i Zakona o Državnom sudbenom vijeću, te izborom članova i početkom rada Državnog sudbenog vijeća, stvorene su sve temeljne pretpostavke za normalno djelovanje sudbene vlasti, sukladno hrvatskom Ustavu, kao samostalne i neovisne vlasti. Posebnu pozornost treba posvetiti imenovanju svih sudaca, sa stalnom sudačkom dužnošću, što je neposredna zadaća Državnog sudbenog vijeća. Ovo imenovanje bitno je za učinkovito ostvarivanje novog hrvatskog pravnog sustava. Dužnost je svih tijela izvršne vlasti da, u okviru svog djelokruga, učine sve što je potrebito kako bi se što prije u potpunosti uspostavio predviđeni ustroj sudova. U tom sklopu, što prije treba ustrojiti županijske sudove u svim županijama. Državna uprava i lokalna samouprava U provedbi zakona o sustavu državne uprave, radi što veće njezine učinkovitosti, treba jačati odgovornost ministarstava i državnih upravnih organizacija, a također i župana za obavljanje poslova državne uprave u županijskim uredima. Istodobno sustavnim nadzorom, i javnošću rada, valja sprječavati pojave samovolje i birokratizma u radu tijela državne uprave i pojedinih državnih službenika. Neprestano treba imati na umu da, dijelom kao ostatak birokratske svijesti bivšeg socijalističkog sustava, a dijelom kao sama unutarnja zakonitost svakog upravnog ustroja, uvijek postoji opasnost od birokratskog odvajanja državnog upravnog sloja od dnevnih potreba, pa i dugotrajnih interesa pojedinih ljudi i čitavih slojeva gradana. No, ako želimo da iz hrvatske i demokratske vlasti odlučno uklanjamo sve pojave birokratskog, nehumanog postupka prema hrvatskim ljudima, odnosno prema svim građanima, onda o tome moramo voditi brigu ne samo u izvršnoj nego i u zakonodavnoj i sudbenoj vlasti. Da ne donosimo zakone, odluke i rješenja koja su sama po sebi suprotna našim ustavnim opredjeljenjima, ili pak dopuštaju takve besmislenosti da s pravom izazivaju negodovanje i gnjev građana. Vjerojatno nije krivica samo u činovničkim dušama onih što pripremaju i potpisuju rješenja koja izazivaju srdžbu građana i nad kojima se sam zgražam, nego je krivica i u glavama onih koji su predlagali i donosili zakonske odredbe, na temelju kojih se takva čudovišna rješenja mogu donositi. Od mnogih slučajeva zbog kojih mi se obraćaju gradani evo jednog: Usred Zagreba, jedan je Ured, 11. studenog ove godine, izdao rješenje kojim se pripadnika 1. gardijske brigade D.P. "priznaje ratnim vojnim invalidom X. grupe sa 20 posto oštećenja organizma stalno uslijed zadobivenog ranjavanja gelerom u glavu ... dana 29.10.1991", pa mu se temeljem čl. 71 Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, određuje pravo na mjesečnu invalidninu: od 28 lipa, od 1.11.91. do 30.6.92; zatim na 81 lipu, od 1.7. do 31.12.92, pa na 1 kn i 60 lp, od 1.1. do 31.3.93, - pa na 4 kn i 50 lp, od 1.4. do 30.6.93. - zatim na 10 kn i 50 lp, od 1.7. do 31.12.93, - i napokon, na 25 kn i 26 lp, od 1.1.94. nadalje! Sve to brojkama i slovima, s obrazloženjem na tri stranice, uredno dostavljeno i odjelima za "upravno-pravne poslove" i "odjelu za skrb". Svi mi moramo se nad tim, i sličnim slučajevima zapitati: Koliko je ljudi u pripremi takvih propisa i rješenja sudjelovalo? Koliko je radnih sati i dana utrošeno? I koliko kuna stoji državu da bi se donijelo takvo besmisleno rješenje, koje vrijeđa ljudski ponos i domoljubno osjećanje građana! U ime vrhovne vlasti samostalne i demokratske Hrvatske, ja se ispričavam svim onim gradanima koji su povrijedeni birokratskim postupcima. Ali istodobno pozivam sve sudionike u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti na odlučno otklanjanje svih sličnih birokratskih pojavnosti iz svojih redova. I moja i vaša je zadaća: osigurati da nam sva tijela i pojedinci, u bilo kojoj grani vlasti, djeluju učinkovito, u skladu s visokim moralnim i ustavnim načelima, u interesu čovjeka građanina, i naroda koji nije žalio žrtvu da bi imao svoju, ali humanu, razboritu i djelotvornu vlast. Drugačiju od one nenarodne i tuđinske! Gospođe i gospodo zastupnici! U protekle nepune dvije godine ostvarivanja novog hrvatskog sustava državne uprave i lokalne samouprave potvrdila se svrhovitost novog upravnog uređenja. Pokazala se opravdanost malih općina jer su interesno bliske ljudima i djelotvorne u sustavu samoupravne decentralizacije. Županije su se, s obzirom na veličinu područja, te gospodarsku i prometnu povezanost, potvrdile kao jedinice u kojima se može učinkovito obavljati decentralizirana državna uprava, a istodobno i kao prirodan oblik šire lokalne samouprave, koji omogućuje izražavanje posebnih interesa pojedinih krajeva, ali je istodobno brana svakom autonomaštvu i regionalizmu federalističkog tipa. Dograđujući ovaj sustav, potrebno je otkloniti sve nedorečenosti i slabosti. Treba određenije razgraničiti djelokrug upravnih i samoupravnih nadležnosti županija, gradova i općina, vodeći pri tome računa o posebnosti velikih gradova. Otklanjanjem paralelizama u poslovima iz istog područja, osigurati učinkovitiju i istodobno bolje plaćenu i stručno osposobljeniju upravu. Odlučno sprečavati bujanje birokracije. Potrebno je, nadalje, razmotriti financiranje djelatnosti županije s obzirom na njezinu upravnu i razvojnu funkciju. Potrebno je pravno ojačati položaj župana, u sustavu uprave i lokalne samouprave, a također njegovu neposrednu odgovornost kao predstavnika središnje državne vlasti u županiji. Preostale zahtjeve za promjenama područja općina, gradova i županija razmotriti i provesti poboljšanje područne diobe po postupku predviđenim zakonom. U tom sklopu valja razmotriti i pitanje objedinjenja Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Demokracija i ljudska prava Uzevši u obzir komunističko nasljeđe, prilike u kojima se stvarala i u kojima djeluje danas hrvatska država i hrvatsko društvo, s punom odgovornošću može se ustvrditi da su postignuti zadovoljavajući uspjesi u razvitku demokracije i u zaštiti ljudskih prava. Što se tiče Ustava i zakona, i ukupnosti instituta koji čine pravnu državu i vladavinu prava, hrvatska se demokracija može, i po priznanju predstavnika mjerodavnih stranih ustanova, usporediti s najrazvijenijim demokratskim državama. O tome, uz ostalo, svjedoči npr. i postojanje neposredne ustavne zaštite ljudskih prava pred Ustavnim sudom, institutom ustavne tužbe koju poznaju samo neke razvijene demokracije. Zatim uspostava pučkog pravobranitelja, u svojstvu parlamentarnog zaštitnika ljudskih prava, a takoder i najviši svjetski standardi zaštite prava etničkih zajednica ili nacionalnih manjina. U tom smislu, zanimljivo je usporediti standarde zaštite manjinskih prava, koje propisuje Europska konvencija sa standardima hrvatskog Ustava i Ustavnog zakona o pravima etničkih zajednica ili manjina. Očito je da Hrvatska, kad je riječ o širini i broju prava nacionalnih manjina, i oblika njihove zaštite, daleko prelazi standarde te Konvencije, koju je 12. studenog ove godine prihvatilo Vijeće Europe. Pritom je znakovito da Hrvatska jamči i zaštićuje i niz kolektivnih prava nacionalnih manjina, dok Europska konvencija štiti samo osobna prava, ne poznajući uopće pojam kolektivnog prava nacionalne manjine. U ozbiljenju i zaštiti ljudskih prava u Hrvatskoj, ima jamačno, određenih teškoća, pa i kršenja pojedinih prava. No, s obzirom na okolnosti, izazvane srpskom agresijom i ratnim i iznimnim prilikama, to je izraženo u gotovo začuđujuće maloj mjeri, kad se ima na umu da takvih problema nije lišena ni jedna demokratska država. Sva tijela hrvatske državne vlasti odgovorna su, u okviru svog djelokruga, za što potpunije ostvarivanje i zaštitu svih pravno zajamčenih ljudskih prava, kako bi država Hrvatska bila demokratska pravna država ravnopravnih građana. U ozbiljenju ovih zadaća hrvatska vlast pozdravlja, i u osnovi pozitivno ocjenjuje, djelovanje nevladinih udruga, ili organizacija, koje su osnovane da bi poticale razvoj demokracije i zaštitu ljudskih prava. No, pri tom valja istaknuti, da u našim nenormalnim, poluratnim prilikama, nije i ne može biti prihvatljivo, da pojedine osobe u nekim od tih udruga zlorabe problematiku ljudskih prava, za političku borbu protiv hrvatske državne vlasti, koja je suočena s rješavanjem životnih pitanja svojih prognanih građana, okupiranih teritorija i pokušaja kojekakvih uplitanja. Kada je riječ o ljudskim pravima, onda valja imati na umu da u njihov sklop ne pripadaju samo osobna i politička prava, već i socijalna prava. Hrvatska je prema Ustavu socijalna država, i socijalna pravda jedna je od temeljnih ustavnih vrednota. Zbog toga u ozbiljenju hrvatske gospodarske politike, unutar sustava slobodnog tržišnog poduzetništva, treba osigurati ravnotežu u zaštiti socijalnih prava svih slojeva hrvatskog društva. U okviru vladinog socijalnog programa posebnu pozornost valja usmjeriti na socijalni položaj invalida, prognanika i svih žrtava rata, kao i na socijalni položaj umirovljenika. Svi potezi gospodarske politike, kako radi zaštite ljudskih prava, tako i radi stabilnosti hrvatskog društva i hrvatske države, moraju voditi računa o socijalnoj izdržljivosti hrvatskih ljudi. Sva hrvatska vlast mora imati neprestano pred očima cilj: što bolji život svih građana u cjelovitoj, jedinstvenoj i demokratskoj državi Hrvatskoj. S obzirom na naše iznimne okolnosti treba skrenuti pozornost vodstvu i članstvu sindikalnih udruga da se svojim djelovanjem pod geslom "borbe za socijalna prava" ne uključuju u političku borbu protiv hrvatske Vlade i vlasti u cjelini, što ne samo da je suprotno ustavnoj ulozi sindikata, već i naravi sindikalnog djelovanja u razvijenim zapadnoeuropskim demokracijama. Javnost npr. treba biti upoznata da država ne može udovoljiti svim zahtjevima onih koji su pokrenuli štrajk željezničara, za povećanjem plaća, kad već i onako dotira HŽ s većom svotom nego što daje za zbrinjavanje prognanika ili za dovršenje riječke autoceste!! Da bi se mogla uspješnije ostvarivati cjelovita socijalna politika, i poštivati temeljna načela i instituti socijalne države i socijalne pravde, unutar sustava i programa gospodarske politike, potrebno je što prije dovršiti radno socijalno zakonodavstvo po uzoru na ona rješenja koja najpotpunije izražavaju usklađenost ciljeva i prava slobodnog tržišnog poduzetništva i socijalne države. Stanje sigurnosti i zaštite ljudi i imovine Sigurnosno stanje u našoj državi, općenito uzevši, znatno je povoljnije nego u mnogim drugim zemljama koje nisu proživljavale ovakve promjene i ratne okolnosti kao Hrvatska. Prošle i ove godine zabilježen je znatan pad ukupnog pa i terorističkog kriminala. (1991. bilo je 789 tih krivičnih djela, 1992. - 1103, 1993. godine 187, a u prvih 8 mjeseci 1994. godine samo 17 krivičnih djela). Opada i broj podmetnutih eksplozija i požara sa 1210 u 1993. godini na 518 u prvih 10 mjeseci ove godine. Broj počinjenih krivičnih djela manji je nego u istom razdoblju prošle godine za 19,1 posto. Vrijedi istaknuti da je u Hrvatskoj broj krivičnih djela manji - na sto tisuća stanovnika 1615 - nego u Sloveniji (2242), ili Slovačkoj (2741), ili u Mađarskoj (3.888), ili u Českoj (3.985). A zanimljivo je, da je gotovo srazmjerno tome obrnuta djelotvornost otkrivanja krivičnih djela: u Hrvatskoj 62,7 posto, u Sloveniji 57,5 posto, u Slovačkoj 56,2 posto, u Mađarskoj 54,2 posto, u Češkoj 31,7 posto. Broj istraženih gospodarskih delikata iznosio je od 1. do 10. mjeseca 1993. godine 6.452, a za isto razdoblje ove godine 8.145, što znači porast od 26,2 posto. Ovaj podatak ukazuje kako na daljnju prisutnost raznih zlouporaba u ovoj oblasti, tako i na veću učinkovitost u suzbijanju gospodarskog kriminala. Tako je npr. samo financijska policija u 11 mjeseci ove godine osigurala da država ne bude protuzakonito zakinuta za 341,4 milijuna kuna. U tom sklopu, prema općem ustrajanju državne politike na suzbijanju i gonjenju svih zlouporaba u provedbi pretvorbe i privatizacije, kod svih županijskih sudova, do kraja prošlog mjeseca, podignuto je 5 optužnica, a u istražnom je postupku još 21 predmet. To govori da se u kazneno-pravnom smislu, od ukupno 2158 pretvorenih poduzeća, o protuzakonitostima u ukupnoj pretvorbi radi o 1,1 posto slučajeva. Ali je u 14 posto (302 tužbe) bilo upravnih sporova kod Upravnog suda Hrvatske oko primjene ili provedbe zakona, protiv bivše Agencije za restrukturiranje, današnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju. Razumije se, problemom pretvorbe i privatizacije moraju se baviti sva državna tijela, na svim razinama, ne samo s pravnog nego i s gospodarskog i moralno-političkog gledišta. Nažalost, sve nas više mora zabrinjavati porast pojavnosti droga. Na području Republike Hrvatske ima oko 10.000 uživatelja droge, od kojih oko 5.000 ovisnika o najtežoj opojnoj drogi heroinu, i kokainu. Posljedica je to različitih objektivnih čimbenika civilizacijskih deformacija. U suzbijanju valja voditi računa o činjenici, da Hrvatska, zbog mnogih razloga, postaje sve zanimljivija krijumčarima droge, o čemu govore i velike količine zaplijenjenog heroina i kokaina. S obzirom na aktualnost i štetnost potrebno je donijeti državni program borbe protiv zlouporabe droge. Ozbiljan je problem porasta prometnih nezgoda i nesreća. Njihov je ukupan broj za 10 mjeseci ove godine porastao za 6.6 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Posebno zabrinjava to što je 1993. godine u prometu poginulo 855, teško i lakše ozljedeno 15.596 osoba, a do kraja 10-tog mjeseca ove godine poginulo je 665 i ozlijeđeno 14.798 osoba. Pokrenut je nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa, koji treba još sustavnije osmisliti i u odgojnom i u kaznenom smislu. Poboljšana je zaštita od požara. Tome je uz sve bolje funkcioniranje profesionalne i dobrovoljne vatrogasne službe, znatno doprinijela nabavka protupožarnih zrakoplova i helikoptera. Ukupna materijalna šteta izazvana požarima smanjena je za 18,6 posto u odnosu na prošlu godinu (sa 133,8 na 108,9 milijuna kuna). Sve u svemu, ukupno stanje sigurnosti i zaštite ljudi i imovine može se ocijeniti povoljnim, osobito uzimajući u obzir složene i nepovoljne okolnosti. Čak u mnogome povoljnije stanje, nego u nekim drugim državama, može se objasniti kako općim preporodnim usmjerenjem hrvatskih ljudi, tako i stabilnošću našeg demokratskog poretka i učinkovitošću zaštitnog sustava. U svezi s tim, moglo bi se, na kraju reći da je to i stoga što je uspješno ostvarena jedna od vrlo važnih zadaća, a to je usklađivanje hrvatskog zakonodavstva i cjelovitog pravnog sustava s Ustavom koji smo donijeli na današnji dan prije svega četiri godine. Pri tom smo težili da naš sustav što bolje uskladimo i s pravnim sustavima razvijenih demokratskih država, ponajprije zemalja Europske unije. Do danas je više od 80 posto zakona usklađeno s Ustavom, a pritom je donešeno niz temeljnih gospodarskih i financijskih zakona kojima se hrvatsko gospodarstvo potiče prema sustavu slobodnog tržišnog poduzetništva, (Zakon o bankama, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o osiguranju, Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit). No, zakonodavna reforma na iznijetim načelima mogla je biti i potpunija, a može, pa i mora, biti provođena još i brže nego do sada. Potrebno je što prije donijeti iz područja gospodarstva i financija zakone o vlasništvu, privatizaciji, o zabrani monopola; zakone o vrijednosnim papirima, o investicijskim fondovima i o porezu na dodanu vrijednost, a iz državnopolitičkog područja zakone o denacionalizaciji, o referendumu, o udrugama i o službenoj uporabi jezika i pisma etničkih zajednica ili nacionalnih manjina." (Hina - nastavlja se ) pp ds 221411 MET dec 94 221411 MET dec 94

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙